Na Sveučilištu Delaware provodi se istraživanje o tome kako strah od recidiva raka utječe na kvalitetu života osoba koje su preboljele rak dojke i njihovih partnera.

Kada kažemo da nešto želimo ponoviti, uglavnom mislimo na pozitivne osjećaje vezane uz druženja s dragim ljudima ili lijepa mjesta za odmor. No, kada se glagol „ponoviti“ koristi vezano uz malignu bolest, on poprima posve drugačije značenje.

Prema podatcima iz 2019. godine broj osoba koje su preboljele rak dojke samo u Americi procjenjuje se na 3,8 milijuna. U isto vrijeme smatra se kako velik postotak žena koje su preboljele rak dojke strahuje od recidiva raka, a često taj strah osjećaju i njihovi partneri.

Iz tog će razloga interdisciplinarni tim znanstvenika istražiti kako strah od recidiva utječe na odnose osoba koje su preboljele karcinomom dojke i njihovih partnera. Istraživanje, koje će s 3,25 milijuna dolara financirati američki Nacionalni institut za zdravlje, usmjereno je na tri glavna zdravstvena ponašanja na koja može utjecati strah od recidiva raka, a koja potencijalno osobe koje su preboljele rak mogu zaštiti od budućih recidiva. Istražit će se uzimanje hormonske terapije, tjelesna aktivnost i kvaliteta sna.

Znanstvenici će prikupiti podatke i o tjelesnoj aktivnosti i kvaliteti sna supružnika osoba koje će sudjelovati u istraživanju, a kako bi utvrdili u kojoj je mjeri spoznaja da voljena osoba ima rak narušila njihovu kvalitetu života.

Prema riječima voditelja istraživanja, profesora Jean-Philippea Laurenceaua s Odjela za psihološke znanosti i istraživanje mozga Sveučilišta Delaware, strah od recidiva ima psihosocijalni učinak na rak i njegovo liječenje.

“Nisu samo fizički simptomi ti s kojima moraju živjeti osobe oboljele od raka. Strah od recidiva raka najčešći je psihološki simptom, a on može trajati mjesecima ili godinama”, rekao je Laurenceau.

Dodao je kako u situacijama kada psihološki simptomi prerastu u kroničan strah oni počinju ometati sposobnost pojedinca da sudjeluje u preporučenim zdravstvenim ponašanjima koja ga štite od povratka bolesti, a što dugoročno povećava šansu za recidiv raka.

“Liječenje raka nije samo operacija, kemoterapija i zračenje. Znamo da je važno baviti se psihosocijalnim potrebama pacijenata i njihovih najmilijih“, tvrdi i dr. Nicholas J. Petrelli, direktor Graham Centra za rak i Instituta za istraživanje.

Sve je počelo kada su Laurenceau i njegov kolega Scott Siegel, direktor Instituta „Christiana Care“ koji se bavi istraživanjem vrijednosti unutar zdravstvenog sustava, primijetili da je strah od recidiva česta pojava kod pacijentica koje su preboljele rak dojke.

Na tu su temu već vođeni neki projekti koji sugeriraju da strah od recidiva raka rezultira debljanjem, sjedalačkim načinom života, nepridržavanjem terapije i povećanim poremećajima spavanja.

U posljednjem istraživanju na ovu temu znanstvenici su utvrdili da su se bolesnice koje s partnerima nisu mogle podijeliti svoje strahove od recidiva raka još više bojale, i to svakodnevno.

“Ljudska bića nisu tako racionalna kako to volimo misliti pa naše odluke često diktiraju naše emocije”, objasnio je Laurenceau i dodao: “Kada strah dosegne određenu razinu, a mi ga ne možemo podijeliti s našim partnerom, ne možemo pravilno razmišljati pa ćemo raditi neobjašnjive stvari.”

Ono što strah od recidiva raka razlikuje od ostalih strahova, činjenica je da stvarno postoji mogućnost da se rak ipak vrati, iako je ta mogućnost mala.

Istraživanje će pratiti navike oko 300 pacijentica kojima je rak otkriven u početnoj fazi i njihovih partnera, tijekom dvije godine nakon operacije. “Želimo vidjeti hoće li se strah od ponovne pojave raka smanjiti nakon prve ili možda druge mamografije i kakve će nakon dobrih nalaza biti reakcije parova koji će sudjelovati u istraživanju”, rekao je Laurenceau.

Pacijenti i njihovi partneri svakodnevno će voditi elektronički dnevnik u koji će upisivati aktivnosti, najvažnijih misli, osjećaje, ponašanja i brige. Parovi će nositi narukvicu koja će bilježiti njihovu tjelesnu aktivnost i kvalitetu sna kako bi se u dnevnik unosili objektivni podatci, dok će studenti poslijediplomskih studija prikupljati njihove dodatne zdravstvene podatke poput razine kolesterola i šećera u krvi što se smatra indikatorima dugoročnog zdravlja.

Smatra se i da je uzimanje hormonske terapije jedan od najvećih prediktora duljeg života pacijentica koje su preboljele rak dojke i da ta terapija smanjuje šanse za stvarni recidiv raka. Unatoč tome, mnoge se žene protive uzimanju terapiji, a kao glavne razloge znanstvenici navode potencijalne nuspojave lijekova kao i činjenicu da su lijekovi podsjetnik na to da je osoba imala rak. Loš san povezan je, pak, s većim rizikom od kardiovaskularnih bolesti i skraćenim životnim vijekom, čak i bez dijagnoze karcinoma.

Laurenceau je objasnio da postoje dokazi  da osobe koje su preboljele rak dojke često imaju problem sa spavanjem, ali njegov tim znanstvenika raspolaže već i s preliminarnim dokazima da od poremećaja spavanja pate i supružnici/partneri oboljelih osoba.

Klinički psiholog Laurenceau koautor je više od 100 publikacija, a ovo je istraživanje posvetio svom ocu koji je umro od raka.