Za potpunu implementaciju strategije za borbu protiv raka koja bi, kako je najavljeno, godišnje spasila između 5000 i 7000 života, prema računici njezinih autora Hrvatskoj je u periodu od 10 godina potrebno oko 200 milijuna eura, što je oko 20 milijuna eura godišnje.

Prvu smo godinu u nepovrat izgubili, pa se postavlja pitanje je li Hrvatska zdravstvena administracija sposobna osigurati taj nemali novac.

Iz Ministarstva zdravstva ovoga su ljeta najavili kako će iz Fonda za oporavak i otpornost zdravstvu pripasti 2.563,703.700 kuna, a od toga je za onkološke bolesnike planirano 720,000.000 kuna.

Plan je bio do kraja 2021. godine finalizirati vrstu i količinu opreme koja će se nabavljati, do kraja lipnja 2025. provesti postupke javne nabave, a do kraja rujna 2025. sklopiti ugovore o javnoj nabavi opreme.

Do kraja godine ostalo je još nekoliko dana, a očekivanog dokumenta još nema. Dapače, čak se nije sastalo ni Povjerenstvo za izradu i evaluaciju provođenja akcijskog plana čiji je prvi sastanak bio najavljen za ljeto. Dodatno, iz bolnica stižu upozorenja kako nije dovoljno samo kupiti novu opremu. Trebaju nam i obrazovani stručnjaci koji su kvalificirani i posvećeni radioterapiji, a takvih u Hrvatskoj nemamo. Da ih i krenemo odmah obrazovati (što je apsolutno nemoguće jer oko tog pitanja još nema konsenzusa) opet smo zakasnili budući da je za bazičnu edukaciju potrebno najmanje pet do šest godina, a za kvalitetan samostalan rad još najmanje toliko.

 

Eduard Vrdoljak: “Organizirana, strukturirana, pametna investicija u borbu protiv raka nije skupa, već je višestruko jeftinija od stihijske borbe protiv raka kakvu smo imali do sada.”

 

Rak je vodeći javnozdravstveni problem u RH koji utječe na živote brojnih ljudi i njihovih obitelji. Godišnje se u Hrvatskoj dijagnosticira više od 25 000 pacijenata s rakom, a očekuje se da će broj slučajeva raka dodatno rasti. Svaki treći građanin RH u nekom će trenutku oboljeti od raka.

Dobra je vijest da je stopa preživljenja za većinu sijela u porastu, no u odnosu na zapadnoeuropske zemlje Hrvatska ima 40 puta manji postotak preživljenja.

Po smrtnosti od raka, u usporedbi s drugim zemljama EU, smo na 5. mjestu ukupno (iza Slovačke, Poljske, Cipra i Mađarske), odnosno na 2. mjestu kada je riječ o smrtnosti muškaraca od malignih bolesti te na 7. mjestu kada je riječ o ženama.

Eduard Vrdoljak, predsjednik Povjerenstva za izradu i praćenje Nacionalnog plana za borbu protiv raka, nedavno je na konferenciji u organizaciji EK ustvrdio da je dokument, na kojem se radilo pune četiri godine, bez obzira na troškove „visoko ekonomski isplativ“.

„Kada definiramo ulaganja u odnosu na dobitak ispada da bi po godini kvalitetnog produženog života trebali potrošiti samo 1345 eura, što je gotovo 30 puta manje od onoga što savjetuje Svjetska zdravstvena organizacija“, rekao je Vrdoljak te zaključio kako organizirana, strukturirana, pametna investicija u borbu protiv raka nije skupa, već je višestruko jeftinija od stihijske borbe protiv raka kakvu smo imali do sada.

Kao najveći korak naprijed Vrdoljak je najavio digitalnu transformaciju hrvatske onkologije. Rekao je kako će se zahvaljujući početnoj investiciji od 80.000.000 kn, za nabavu i implementacija opreme za uspostavu Nacionalne onkološke mreže i nacionalne baze onkoloških podataka, zbog veće dostupnosti podataka, pacijente bolje i kvalitetnije liječiti.

Preostali iznos od 640.000.000 kuna predviđen je za nabavu opreme za prevenciju, dijagnostiku i liječenje onkoloških pacijenata. Prije svega to se odnosi na kupnju i zanavljanje linearnih akceleratora za najopterećenije radioterapijske ustanove, kako bi se postigao europski prosjek opremljenosti, a time poboljšala i kvaliteta provođenja radioterapije.

U Ministarstvu tvrde kako su osim EU sredstava za implementaciju strategije osigurana i dodatna sredstva na pozicijama Ministarstva zdravstva, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, Ministarstva financija, Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Državnog hidrometeorološkog zavoda, Ministarstva znanosti i obrazovanja, Agencije za odgoj i obrazovanje, Ministarstva poljoprivrede te Državnog inspektorata.

O kojem je točno iznosu riječ i na kojim pozicijama, Ministarstvo nam nije odgovorilo.

U  isto vrijeme pokriće starih dugova zdravstvenog sustava u 2021. godini doseglo je iznos od gotovo pet milijardi kuna, s tim da taj iznos ne pokriva ukupan dug države prema veledrogerijama koji je na kraju listopada iznosio gotovo tri milijarde kuna.

 

Ivica Belina: “Cijelom zdravstvenom sustavu, kao i sustavu onkološke zdravstvene zaštite, treba najprije temeljita analiza učinkovitosti, definiranje postupaka koji su zastarjeli i izlišni i tek nakon toga ulaganje u nove i učinkovite oblike liječenja.”

 

Nimalo ne ohrabruje ni činjenica da je u Državnom proračunu za 2022. za zdravstvo predviđeno nešto više od 16 milijardi kuna. Kako se navodi u obrazloženju proračuna, u odnosu na aktualni plan državnih financija za tekuću godinu, u idućoj se godini smanjuju izdvajanja za sanaciju ustanova u zdravstvu i transfer HZZO-u za četiri milijarde kuna.

Dodatan uteg je pandemija za koju nitko u ovom trenutku ne može prognozirati kako će se razvijati i koje će troškove iziskivati.

„Hrvatski Nacionalni strateški okvir protiv raka bio je, u trenutku kad je nastao i kad je donesen, jedan od najboljih dokumenata te vrste jer je predvidio i financijske čimbenike za provedbu, ali i ekonomske učinke koje bi njegova primjena trebala donijeti. Godinu dana kasnije sa sigurnošću možemo reći da ništa nije učinjeno kako bi se taj dokument implementirao kao mogući model dobre prakse primjenjiv u budućnosti i na ostale segmente zdravstva“, komentirao je Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu koji je i sam bio član Povjerenstva koje je izradilo dokument.

U svojoj je srži, dodao je, NSOPR temeljen na ulaganjima i njihovom povratu tijekom 10 godina provedbe, s kvalitetnijim praćenjem ishoda liječenja. Bili su predviđeni i veća učinkovitost pojedinih zdravstvenih ustanova, praćenje kako se dokument provodi i prilagođavanje njegove provedbe potrebama, kvalitetnoj nacionalnoj onkološkoj bazi podataka i poboljšanom Registru za rak te napose jasnim i definiranim putevima pacijenta kroz zdravstveni sustav.

„Put pacijenta stalno spominjem zato što je on ključan za poboljšanje ishoda liječenja, s obzirom na to da je u onkologiji jedna od ključnih stvari pravovremeno upotrijebiti adekvatno liječenje na pacijentu koji će od tog liječenja imati najviše koristi. Svi smo svjesni opterećenja zdravstvenog proračuna visokim cijenama onkoloških terapija, ali u isto vrijeme nitko ne govori o tome da se taj isti proračun opterećuje nepravovremenom dijagnostikom, neučinkovitim liječenjem, dugim vremenom čekanja za primjenu učinkovite terapije, uslijed čega dolazi i do progresije bolesti i sl. Nepotrebne preglede i nepotrebnu dijagnostiku neću ni spominjati, kao ni rasipanje resursa liječenjem oboljelih od raka u zdravstvenim ustanovama koje za to nisu adekvatne. Mislim da cijelom zdravstvenom sustavu, kao i sustavu onkološke zdravstvene zaštite, treba najprije temeljita analiza učinkovitosti, definiranje postupaka koji su zastarjeli i izlišni i tek nakon toga ulaganje u nove i učinkovite oblike liječenja, edukaciju i planiranje potrebnih kadrova, pa tek tada možemo govoriti i o novim tehnologijama koje će se moći primijeniti“, komentirao je Belina.

* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.