I dok se Hrvatska tek nastoji približiti cilju koji je Europska unija postavila državama članicama – do 2030. godine cijepiti protiv HPV-a najmanje 90 posto djevojčica do 15. godine života i značajno povećati procijepljenost dječaka – neke su europske države taj cilj odavno dosegnule. Po obuhvatu procijepljenih adolescenata prednjače Portugal, Island i Norveška, a njihovo iskustvo pokazuje da visoka procijepljenost nije rezultat jedne kampanje, nego dobro organiziranog i dugoročno održivog sustava.

Prema izvješću Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC), sedam je europskih zemalja 2024. godine imalo više od 90 posto djevojčica do 15. godine života koje su primile barem jednu dozu cjepiva protiv HPV-a. To su Danska, Island, Malta, Norveška, Portugal, Španjolska i Švedska.

No kada se promatra udio djevojčica koje su primile dvije doze cjepiva, rezultati su nešto lošiji. Najbolje pritom stoji Portugal kao jedina zemlja u kojoj je, u razdoblju od 2020. do 2024., najmanje 90 posto djevojčica bilo cijepljeno s obje doze.

U Portugalu je 2024. godine prvu dozu primilo 97 posto djevojčica do 15. godine života, a drugu njih 96 posto. Na Islandu ti su omjeri 96 i 93 posto, a u Norveškoj 92 i 91 posto. Švedska je imala 91 posto djevojčica cijepljenih prvom i 86 posto drugom dozom.

Što je zajedničko zemljama koje su dosegnule tako visoku procijepljenost? Jedan od važnih elemenata je organizacija cijepljenja u školama. Prema analizi ECDC-a, zemlje koje provode programe cijepljenja u školama u pravilu postižu bolje rezultate.

Da je program cijepljenja u školi važan dio uspješnog modela, smatraju i naše sugovornice: doc. prim. dr.sc. Željka Karin, dr. med, ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, i Neda Ferenčić Vrban, dr. med., specijalistica školske medicine i glavna tajnica Hrvatske lige protiv raka.

Željka Karin u najuspješnije zemlje koje prednjače u visokoj procijepljenosti protiv HPV-a ubraja Portugal, Island, Norvešku, Švedsku, Dansku i Australija.

„Vjerujem da su te zemlje uspješne ne samo zbog uvođenja cjepiva odmah po njegovoj registraciji, već zato što su sustavno organizirale program cijepljenja, i nisu provodile samo povremene kampanje već su cijepljenje protiv HPV-a uvele kao dio nacionalne strategije u prevenciji raka. Nisu čekale da se roditelji sami zainteresiraju za cijepljenje, nego su sustavno provodile i provode edukaciju, djece, mladih i roditelja, redovito ih  pozivaju i podsjećaju na termin cijepljenja. Od samih početaka u program su aktivno bili uključeni svi zdravstveni djelatnici i nacionalna zdravstvena administracija u preporuci i provedbi cijepljenja“, kaže Željka Karin.

 Važna je i mogućnost nadoknade propuštenog cijepljenja

Neda Ferenčić također kao najuspješnije primjere izdvaja Švedsku, Portugal, Škotsku i Maltu, a uz njih i Australiju. Kao zajedničke elemente njihovih programa navodi dostupnost, organizaciju i podršku zdravstvenog sustava.

„Zajedničko im je da je cijepljenje jednostavno dostupno, dobro organizirano i aktivno podržano od strane zdravstvenog sustava i cijelog društva. Cijepljenje se najčešće provodi kroz školske programe, uključuje i djevojčice i dječake te je dio redovnog programa. Osim toga, mnoge od tih zemalja imaju organizirane programe i za one generacije koje iz različitih razloga nisu bile cijepljene u školskoj dobi, i to do 25 ili čak do 30 godina“, ističe Ferenčić.

Škotska, koju Neda Ferenčić izdvaja kao primjer dobre prakse, zanimljiva je zbog načina na koji organizira cijepljenje učenika, a onima koji su propustili prvi termin omogućuje nadoknadu.

 

Neda Ferenčić Vrban: “Najvažnije je stvoriti sustav u kojem je cijepljenje u redovnom programu, jednostavno dostupno i prihvaćeno s povjerenjem.”

 

Foto: Ivana Grgić / CROPIX

Cjepivo se rutinski nudi učenicima prvog razreda srednje škole. Ako ga tada ne prime, ponovno im se nudi tijekom sljedećih školskih godina. Prema najnovijim podacima Public Health Scotlanda za školsku godinu 2024./2025., obuhvat prvom dozom među učenicima prve godine srednje škole iznosio je 75,7 posto kod djevojčica i 69,7 posto kod dječaka. Do četvrte godine srednje škole dosegnuo je 85,7 posto kod djevojčica i 80,3 posto kod dječaka.

Primjer Škotske jasno pokazuje koliko je važno da propušteni termin ne znači i kraj za mogućnost zaštite.

Povjerenje roditelja gradi se dugoročnom komunikacijom

Uz dostupnost cjepiva i organizaciju cijepljenja, važnu ulogu ima i komunikacija s roditeljima. Željka Karin smatra da se povjerenje ne može izgraditi kratkotrajnim kampanjama, već dosljednim, stručnim i transparentnim informiranjem.

„Povjerenje se postiže dugoročnom, dosljednom, stručnom i transparentnom komunikacijom“, ističe Karin. Naglašava i važnost uvažavanja roditeljskih dvojbi te otvorenog razgovora o mogućim nuspojavama i znanstvenim dokazima o sigurnosti cjepiva.

„Moramo uvažavati zabrinutost roditelja i otvoreno razgovarati s njima o mogućim nuspojavama i na temelju znanstvenih dokaza jasno objašnjavati uzročno posljedičnu povezanost s cjepivom“, kazuje Karin koja problem vidi i u tome da se  o HPV cjepivu prvenstveno govori kao o cjepivu protiv različitih vrsta raka,  i kod žena i muškaraca. „Podacima o smanjenju incidencije premalignih i malignih lezija uzrokovanih visokorizičnim tipovima HPV-a u zemljama gdje su visoki obuhvati cijepljenja dodatno se potvrđuje važnost cijepljenja protiv HPV-a i raste povjerenje roditelja“, kaže.

Slično govori i Neda Ferenčić Vrban, koja naglašava važnost jasne preporuke zdravstvenog sustava.

„Iskustva pokazuju da jasna i snažna preporuka zdravstvenog sustava povećava povjerenje građana i olakšava roditeljima donošenje odluke. Najbolji rezultat postiže se kombinacijom kontinuirane edukacije i jasne preporuke stručnjaka, medija i udruga pacijenata, uz razgovor s roditeljima koji imaju dvojbe. Kada je cijepljenje dio redovnog programa, jednostavno dostupno i organizirano kroz školu, ono se doživljava kao uobičajena i sigurna mjera zaštite zdravlja, a ne kao nešto što roditelji moraju sami tražiti i o čemu moraju sami odlučivati“, kaže.

Što Hrvatska može naučiti od najuspješnijih?

Procijepljenost protiv HPV-a u Hrvatskoj posljednjih je godina porasla, no razlika u odnosu na najuspješnije zemlje i dalje je velika. Prema podacima HZJZ-a za 2025. godinu koje navodi Željka Karin, barem jednu dozu cjepiva primilo je 55 posto djevojčica do 15. godine i 32 posto dječaka.

Karin smatra da Hrvatska treba prijeći s povremenih aktivnosti na kontinuiranu nacionalnu strategiju prevencije raka povezanih s HPV-om. Među mjerama koje predlaže su nacionalna kampanja, učinkovit sustav praćenja i pozivanja na cijepljenje te organiziranje cijepljenja u školama.

 

Željka Karin: “Povjerenje se postiže dugoročnom, dosljednom, stručnom i transparentnom komunikacijom.”

 

Foto: privatna arhiva

„Naša dosadašnja iskustva, kao iskustva zemalja s visokom procijepljenošću pokazuju kako organiziranje cijepljenja u školama, uz prethodno informiranje roditelja i učenika pokazuje veće cijepne obuhvate. Takav model omogućuje bolju dostupnost cijepljenja, pojednostavljuje njegovu organizaciju te roditeljima olakšava usklađivanje obiteljskih i poslovnih obveza, budući da se cijepljenje provodi tijekom školskog vremena. Osim toga, kada se cijepljenje organizira na razini cijelog razreda, ono postaje dio zajedničke preventivne aktivnosti, čime se može smanjiti nesigurnost i otpor pojedinih roditelja i učenika, potaknuti stvaranju pozitivnog vršnjačkog okruženja i stava prema prevenciji i cijepljenju“, kaže Željka Karin. Karin se zalaže i za uvođenje digitalnih sustava praćenja koji bi povezali podatke o cijepljenju s programima ranog otkrivanja raka. Pritom naglašava važnost redovitih preventivnih ginekoloških pregleda i  donošenja Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka vrata maternice.

Neda Ferenčić smatra da bi Hrvatska trebala uključiti HPV cjepivo u redovni program cijepljenja, uz jačanje školskih programa.

„Uključivanje HPV cjepiva u tzv. A kalendar izjednačava ga sa svim ostalim cjepivima u pedijatrijskom i školskom kalendaru“, kaže te dodaje kako cijepljenje treba biti jednostavno dostupno te mora obuhvatiti i djevojčice i dječake. Kao drugu mjeru navodi programe nadoknade za generacije koje su propustile cijepljenje, odnosno za mlade do 25 ili čak do 30 godina. I za nju su ključ uspjeha kvalitetna komunikacija i kontinuirana edukacija.

„Najvažnije je stvoriti sustav u kojem je cijepljenje u redovnom programu, jednostavno dostupno i prihvaćeno s povjerenjem. Zakonski okvir otvara vrata, ali procijepljenost dugoročno povećavaju povjerenje i dobra organizacija sustava. Hrvatska već ima čvrste temelje, a daljnjim jačanjem školskih programa cijepljenja, edukacije i dostupnosti cjepiva te organiziranom nadoknadom za propuštene generacije možemo ostvariti vrlo visoku procijepljenost. Time bismo se približili najuspješnijim zemljama i u budućnosti smanjili pojavnost, a dugoročno i eliminirali sve vrste raka uzrokovane HPV-om“, kaže.

Obje sugovornice naglašavaju i važnost uključivanja dječaka u programe cijepljenja. HPV, naime, ne uzrokuje samo rak vrata maternice, nego i druge vrste raka koje pogađaju oba spola pa se na prevenciju ne smije gledati isključivo kao na pitanje ženskog zdravlja.

Primjeri zemalja s visokom procijepljenošću pokazuju da je cilj koji je zemljama članicama postavila EU dostižan kada se cijepljenje organizira kao redovita javnozdravstvena mjera, a ne prepušta samo individualnoj inicijativi roditelja.

* Tekst je objavljen uz novčanu potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.