Netko vama blizak izgubio je blisku osobu. Roditelj, brat, sestra ili neki drugi član obitelji, možda prijatelj. Možda ste i sami bili bliski s osobom koja je preminula, ali svjesni ste da je netko drugi teže podnio gubitak. Što reći i učiniti u takvim situacijama? 

Uz dozvolu uredništva prenosimo tekst s portala onkologija.hr.

 

Kada je moj suprug preminuo, nisam znala što da mislim. Ništa nije imalo smisla. No kad su ljudi htjeli biti uz mene, ili saslušati me, barem se nisam osjećala kao da ću poludjeti.

Danijela

 

Ponekad se prema toj osobi počinjemo drukčije ponašati. Ponekad prijeđemo na drugu stranu ulice kako bismo izbjegli razgovor s njom, odgađamo nazvati je ili joj poslati e-mail. Što reći osobi koja je upravo izgubila partnera, roditelja ili dijete? Jednostavnije je tu osobu izbjegavati. No, problem je u tome što ljudi koji su izgubili voljenu osobu često trebaju mnogo podrške, iako na prvi pogled ne ostavljaju takav dojam.

Prilika za razgovor

Ponekad ljudi koji su izgubili voljenu osobu žele priliku za razgovor. Možda bi htjeli razgovarati o svojim osjećajima, brigama oko sadašnjosti i budućnosti ili ponekad samo o formalnostima koje se moraju obaviti nakon nečije smrti. Kao netko blizak toj osobi, na vama je da joj pružite tu priliku!

Kako početi

Počnite od pretpostavke da je bolje učiniti išta nego ništa – bolje je priznati da je došlo do gubitka nego pretvarati se da se ništa nije dogodilo.

Prisjetite se vlastitog iskustva – kako biste se vi osjećali u sličnoj situaciji? No, imajte na umu da svatko žaluje na drugačiji način.

Prepoznajte znakove da bi ožalošćena osoba htjela razgovarati. Ako počne govoriti o osobi koja je preminula, ohrabrite je, čak i ako vam se čini da je razgovor uznemiruje.

Kad započinjete razgovor, budite suosjećajni i ne držite se na distanci.

Nemojte se uvrijediti ako pokušaj da započnete razgovor ne uspije – možda ste jednostavno odabrali krivi trenutak.

Pokušajte stvoriti atmosferu u kojoj se osoba osjeća slobodno da razgovara ili ne razgovara, kako želi. „Na raspolaganju sam ti ako poželiš porazgovarati…“

 

Kako razgovarati

Govorite o svojim sjećanjima na preminulu osobu. To će onima koji razgovaraju s vama pomoći da se osjećaju opuštenije.

Riječi nisu uvijek potrebne niti dolaze s lakoćom. Ponekad može pomoći ako smo jednostavno uz nekoga, pogotovo ako ta osoba ne želi razgovarati.

Pokušajte ne dominirati razgovorom i ne tjerajte osobu da govori ako ne želi.

 

Održavanje razgovora

Ponekad je dovoljno i samo biti uz nekoga, posebno ako vam se čini da ne želi razgovarati.

Ako osoba pak počne govoriti o onome što joj je važno, možete je potaknuti na razgovor tako da joj postavljate pitanja koja zahtijevaju opširniji odgovor ili tako da joj jednostavno date do znanja da je uistinu slušate.

Veća je vjerojatnost da će se slobodnije izraziti ako ne namećete svoje mišljenje.

Dajte joj priliku da kaže ono što je muči. Primjerice, usmjerite razgovor na planove za budućnost.

Pripremite se na to da će se osoba možda uvijek vraćati na ono što se dogodilo ili što je brine. To je možda način da se pomiri s tim.

 

Evo nekoliko izjava ljudi koji su izgubili blisku osobu o onome što im je pomoglo:

„Bilo mi je drago dobiti pisma jer sam tako znao da ljudi misle na mene i na Susan koja je umrla.“

„Htjela sam da ljudi kažu da znaju što se dogodilo, a ne da to izbjegavaju ili da se prave da ne znaju.“

„Ponekad sam trebao biti nečim zaokupljen, no u drugim prilikama bilo mi je drago kada su mi ljudi ponudili pomoć.“

Ponudite praktičnu pomoć

Ljudi koji su doživjeli gubitak bliske osobe većinom kažu kako im je pomoć oko formalnosti mnogo značila. Kada netko premine, ostaje puno poslova koje treba obaviti, na primjer:

pronaći oporuku,

pomoći oko izvršenja oporuke,

dogovoriti pojedinosti vezane uz pogreb.

U danima i tjednima koji slijede treba kontaktirati desetke ljudi: rodbinu, prijatelje, poslodavce, odvjetnika, knjigovođu, osiguravajuće društvo, zavod za mirovinsko osiguranje, poreznu upravu, banku, komunalno poduzeće, socijalnu službu, društvene klubove, itd.

Neke će poslove ožalošćena osoba vjerojatno htjeti ili morati obaviti sama, no možda će htjeti i da netko bude uz nju kako bi joj pomogao ako zatreba pomoć.

Ljudima je obično lakše prihvatiti pomoć ako im ponudite nešto konkretno. Umjesto da kažete: „Reci mi ako mogu nešto učiniti“, ponudite se da nazovete zajedničke poznanike, naručite cvijeće za pogreb ili pričuvate djecu. Važno je da ispunite svoja obećanja!

 

Nakon nečije smrti postoji gomila papirologije i stotine poslova koje treba obaviti. Poruke prijatelja koji me podsjećaju na to da postoji svijet koji se ne sastoji samo od papirologije vezane za oporuku puno mi pomažu.

Ksenija

 

Nađite zlatnu sredinu

Ožalošćeni trebaju potporu bližnjih, ali trebaju i prostora za sebe. Pazite da ih ne gušite svojim suosjećanjem ili da se zbog vas ne počnu osjećati nesposobno. Obično je dobro promatrati situaciju i biti uz ožalošćenu osobu kad vas ona treba, a ne u potpunosti preuzeti kontrolu. Ožalošćena je osoba često u gužvi u danima uoči pogreba, pa će možda vašu pomoć i društvo najviše trebati tek u danima i tjednima koji slijede.

 

Najkorisnije stvari koje možete napraviti za ožalošćenu osobu:

  • priprema obroka,
  • odlazak u trgovinu,
  • pranje rublja.

 

Dugoročni planovi

Nemojte biti razočarani ako vaša potpora isprva bude odbijena. Pokušajte kasnije. Ljudi moraju živjeti s tugom i posljedicama gubitka mjesecima, godinama. Njihove se potrebe i osjećaji mijenjaju kako prolazi vrijeme, pa je važno da znaju da vam se mogu obratiti kad god za to imaju potrebu. 

Pokušajte: 

  • razgovarati i o normalnom životu;
  • biti iskreni: „Nisam poznavao vašu suprugu, ali volio bih da jesam“ (ako to doista mislite);
  • sjetiti se važnih datuma – godišnjice smrti, rođendana preminule osobe i sl.;
  • pokloniti cvijeće;
  • ponašati se uobičajeno prema ožalošćenoj osobi.

Nemojte:

  • reći nešto što pretpostavljate, ali niste sigurni da je točno. Ako kažete: „Znam da si bila veoma bliska s majkom“ mogli biste uznemiriti osobu koja se osjeća krivom jer se od majke previše udaljila; 
  • prestati pozivati tu osobu na društvena događanja;
  • koristiti klišeje poput „Znam kako se osjećaš“ ili „Vrijeme liječi sve“;
  • donositi zaključke o tome kada će se osoba moći „vratiti u normalu“ (nekome treba više, a nekome manje vremena).
  • reći „Jako mi je žao zbog…“ ili „Mislim na tebe.“

 

Ostanite dostupni ožalošćenoj osobi

Ljudi se mogu osjećati vrlo usamljenima dugo nakon smrti bliske osobe pa je poželjno da ih nazovete ili navratite k njima, pogotovo vikendom, kada je manje svakodnevnih poslova no radnim danom. Ako ostanete u kontaktu, moći ćete lakše procijeniti koliko podrške ožalošćena osoba treba ili želi. Nemojte se uzrujavati ako osoba odbije vašu pomoć ili društvo. Neki ljudi trebaju prostora ili samostalnosti u određenim trenucima. Nastavite ih podsjećati da ste uz njih.