“Cijeli život bit ćeš suočen s izborom. Možeš birati ljubav ili mržnju. Ja biram ljubav.”

Johnny Cash

Kakav god nam život bio, važan aspekt našeg postojanja i gledanja na njega ovisi o toj maloj, a opet velikoj riječi – smisao. Svaki životni put ima puno bolnih trenutaka i to je činjenica od koje ne smijemo bježati. Svi u životu doživljavamo bolesti, neuspjeh, nesretne ljubavi, gubitke i razočaranja. Kako onda naći taj smisao u našem životu?

Mnoga istraživanja su pokazala da bez obzira na status, zdravstveno stanje i socijalni aspekt, ljudi prihvaćaju život samo ako vjeruju da on ima smisla. Život koji ima smisla život je koji je za nas prihvatljiv. Upravo patnja je ta u kojoj je poželjno naći smisao i snagu te izvući ono najbolje iz nas samih. U današnjem užurbanom životu punom negativnih vijesti, ne postoje univerzalne formule za sreću. Svatko mora pronaći svoj put. Kao što smo prije naveli, imati smisao ne znači u svemu biti zadovoljan, ne znači osjećati se sretan svakog dana niti doživljavati uspjeh na svakom koraku. Apsurdno, ali ponekad bolestan čovjek nađe veći smisao u životu nego onaj koji je zdrav. Zato često i govorimo o stanju duha.

Kako je sve počelo?

Viktor Emil Frankl utemeljitelj je pravca koji nazivamo logoterapija. Po principu logoterapije želja za smislom glavni je izvor ljudske snage. Frankl je po struci bio neurolog i psihijatar. Rođen je u Beču. Nacisti su ga zarobili početkom 1940-ih i poslali u koncentracijski logor. U holokaustu je izgubio roditelje i suprugu. Kasnije je objasnio da mu je upravo upornost u traženju osobnog smisla pomogla preživjeti strahote holokausta. Svoja iskustva i spoznaje detaljno je opisao u jednoj od najčitanijih knjiga današnjice „Čovjekovo traganje za smislom“.

Frankl je predložio glavne vrijednosti na koje se ljudi mogu osloniti u traženju smisla u svojem životu:

* stvaralačke vrijednosti – čovjek koji nešto stvara/ djeluje, doprinosi sebi i okolini te daje značaj ostavljajući za sobom trag dobrote;

* iskustvene vrijednosti – iskustvo znači primati nešto od svijeta što ne mora biti isključivo negativno (naglasak se stavlja na iskustvo ljubavi);

* vrijednosti stava – onda kada si naizgled najviše nemoćan (npr. terminalna faza bolesti) stav je nosivi zid unutar cijele priče u kojoj se nalazimo i tražimo utjehu, mi sami i naša najbliža okolina.

Iako su prve dvije vrijednosti, dakle vrijednosti stvaranja i primanja, glavne u redu izvršavanja, vrijednosti stava imaju veću vrijednost u ostvarenju jer je čovjek pozvan ostvariti u najuzvišenijem smislu svoju duhovnu dimenziju te tako osmisliti vlastitu patnju.

Borba protiv straha

Logoterapija veliku odgovornost prebacuje na sam strah. Strah nas koči i glavni je neprijatelj u borbi protiv traženja smisla te nam crpi energiju potrebnu za konstruktivne promjene i rad na sebi. Također, daje se naglasak na sljedećem:

  • ljubav prema sebi koja nam pomaže da svoj život cijenimo kao nešto što je vrijedno postojanja;

– prestanak uspoređivanja s drugim ljudima jer tuđi život nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nama, a osim toga osobe oko nas često vidimo sretnijima nego što oni to jesu;

– pomaganje ljudima koje ispunjava empatične osobe i daje nam osjećaj kako činimo nešto dobro za čovječanstvo te time, smanjujući tuđu patnju, rastemo i u vlastitim očima;

– kreiranje realnih planova kako bismo postali svjesni vlastitih mogućnosti te preuzeli kontrolu nad svojim životom u skladu s našim mogućnostima;

– stavljanje naglaska na osobe koje nam čine dobro, na pozitivne događaje i lijepe uspomene.

Jer, zaista, pobjednik nije onaj koji je sve u životu riješio niti onaj koji se osjeća sretnim svakog dana. Pobjednik je onaj koji je prošao kroz tamu, a svoje srce nije ispunio gorčinom. I ima volju i snagu krenuti dalje.