O iskustvu borbe s malignom bolešću Nataša Petek napisala je nekoliko tekstova koje smo podijelili na našoj stranici. Posljednji put u bolnici je završila u kolovozu 2018. o čemu je napisala vrlo dirljivu priču “Život je vječito vraćanje na početak…”
Ovo je njezina novogodišnja čestitka svim ženama.
Kada pogledam iza sebe, vidim pobjedu. Doktori su rekli da mi više ne mogu pomoći, ali nije me to obeshrabrilo. Dapače, u meni, kao u pravoj Zagorki, koja je stvorena da prebrodi sve što se prebroditi da, javio se inat. Nema pomoći, doktore? O, to meni niste smjeli reći!
I onda krenete u samoozdravljenje. Promijenite prehranu. Odnosno, podebljate je voćem i povrćem. I dodate puno smijeha. Pa literatura. Pisanje. Kako sam to samo tako dugo ignorirala? Ali žena svašta zanemari u svome životu. Sebe i svoje potrebe, svoje želje, svoje ideale. Nemojte nikada zanemariti svoje ideale! Ja sada uživam u svojim knjigama koje sam skupljala godinama. I nije bitno što mi je stan pretrpan. Uživam. Pa je u jednome dijelu sobe filozofski kutak, u drugome poetski, u trećemu glazbeni i tako se to niže. A onda sjedneš i sjetiš se. Bila si teško bolesna a sada si dobro. Čak toliko dobro da tek tu i tamo zakašlješ. I nema više upale pluća i ne moraš više trčati u bolnicu na antibiotike. I onaj tumor, ma to je sada prošlost!
Žene drage, sve žene koje se borite s tom dijagnozom, mi to možemo. Čak i kad se čini da on pobjeđuje. Pa si nabavite zlatastu novogodišnju haljinu. I vi ste kraljica. Pustite koju suzu za one koji su izgubili bitku. A vi se ukrcate na svoj čamac. Vjetar je povoljan, barka solidna, a more mirno. Vrijeme je za Novo u vašem životu. I vi ste sretni. Napokon. Sretan nam put!
Nataša Petek
Related posts
Ivanka Nikolić: “Živimo moj rak i ja”
Ivanka Nikolić iz Strizivojne s rakom živi već 18 godina. Ovo je njezina priča. “Ono što mogu poručiti svim ženama je da sam pronašla neviđenu hrabrost u ovoj bolesti.” Autor videa: Suzana Arslani Povežite se s nama na društvenim mrežama! Facebook: Nismo same Instagram: nismosame Twitter: nismosame