Ova bolnica ima više od 80 paviljona. Pitam se što bi bilo kad bi ovi paviljoni progovorili. Što bi nastalo? Muk ili krik?

Ovo nije bolest, ovo je opomena. Moj rak ima ime. Zovem ga OPOMENA.

Posljednja me pogreška u mom životu dokrajčila. I odvela direktno „u rak“. Potražila sam utočište u bolesti. A bolest je uvijek velikodušna.

Kroz glavu mi je prošlo samo jedno jedino pitanje, opet kao nijemi krik od kojeg se zatresao cijeli moj Univerzum: – Bože mili, zašto sada?!

Donedavno sam mislila da o bolestima i smrti sve znam.
Ali, da je to nešto što mi ne pripada. Jer sam mlada i životna… i jer sam zdrava.