Zaista sam doživjela šok kada mi je prošle godine u srpnju u 37. godini života dijagnosticiran karcinom dojke. U to sam vrijeme dojila svog 11-mjesečnog sinčića pa je samim time šok bio veći, a proces liječenja teži.
Oduvijek sam slušala da su dojilje na neki način zaštićene od karcinoma dojke pa mi je maligna bolest zaista bila posljednja misao kada sam napipala poprilično veliku kvržicu. Javila sam se odmah liječniku, no ni nije sumnjao u najgore. Bio je uvjeren da je riječ o mastitisu koji će proći sam od sebe. Sjećam se da mi je rekao da dijete stavljam što više na tu dojku i da je masiram, a da je najgore što mi se može dogoditi upala dojke i temperatura.
Kamo sreće da je bio u pravu! Prošao je čitav mjesec a ja sam i dalje osjećala kvržicu pod prstima. Na kraju sam sama tražila da mi naprave ultrazvuk.
Liječnica je u nevjerici 15-ak minuta gledala u ekran. Bila je sigurna da je u pitanju tumor samo je punkcija trebala potvrditi je li riječ o dobroćudnom ili zloćudnom tumoru. Nažalost, bio je zloćudan.
I to dosta velik, gotovo pet centimetara. Uslijedile su kemoterapije, njih 16, operacija (poštedna) i 22 zračenja.
Sanja Šalinović Klasović: Ružičasti turban bio je sastavni dio moje garderobe od kolovoza prošle do svibnja ove godine.
Nagli prestanak dojenja za mene je bio jako težak, gotovo kao i sama spoznaja da imam tumor. No, nisam imala izbora. Morala sam prekinuti dojenje zbog primanja kemoterapije. Moj je sin to, na svu sreću, bolje podnio od mene.
Uvijek sam bila velika zagovornica dojenja pa sam prvog sina, primjerice, dojila gotovo tri godine, a i drugog sam sina planirala dojiti najmanje dvije godine.
No, život je nepredvidiv i dogodilo se ono čemu se nikada nisam nadala, a zbog čega smo se svi morali prilagoditi situaciji.
Upravo su mi moja djeca davala potrebnu snagu i uspješno sam završila liječenje u svibnju ove godine. Bilo je preteško, ne ponovilo se, ali sam zato sada snažna žena koja želi uživati u svakom novom danu i trenutku.
