Časopis Medscape objavio je razgovor s Monique Gary, kirurginjom specijaliziranom za bolesti dojke koja istražuje utjecaj stresa na razvoj bolesti.

 

Psihološki stres, bihevioralni i psihološki odgovor neke osobe na izvanjske utjecaje, povezuje se s mnogim bolestima, uključujući i rak. Postoji sve više dokaza da stres utječe na rast tumora, ali je poveznica između stresa i rizika za oboljenje od raka još uvijek neistražena. Informacije koje su o utjecaju stresa na razvoj bolesti izdali American Cancer Society i National Cancer Institute pokazuju nekonzistentnost u dokazivanju te veze.

Unatoč tome, svaka druga žena oboljela od raka dojke smatra kako su upravo stres, odnosno ekstremno stresne situacije, vrlo važan faktor koji je utjecao na razvoj bolesti.

Šesnaest istraživanja objavljenih u period između 1984. i 2011. godine pokazalo je da su žene stres identificirale kao jedan od glavnih uzročnika njihovog obolijevanja od raka dojke.

“Vjerovali mi ili ne, bolesnice misle kako im je stres uzrokovao rak i traže načine kako se riješiti stresa. Čak i ako se s njima ne slažemo, pacijentima se moramo posvetiti na način koji oni smatraju ispravnim”, rekla je Monique Gary.

Kao glavni “okidači” za razvoj raka najčešće se navode pušenje, konzumacija alkohola i masne hrane, manjak sna i tjelovježbe.

Iako su psihološki efekti stresa poznati, znanstvenici ne vole govoriti kako je stres povezan s rakom dojke, ali ne isključuju tu mogućnost.

Najčešće kažu kako stres “naše tijelo čini podložnijim raku”. Kronični stres smatra se štetnim, bez obzira na to je li ga uzrokovao neki stresni događaj ili se osoba nalazila u dužem stresnom periodu. Psihološki stres, depresija i anksioznost, stvaraju neuroendokrine odgovore koji izmjenjuju imunološke, angiogenetske i upalne puteve koji se bore s rakom.

Aktivacija simpatikusa ( simpatikus omogućuje brzu reakciju kada je tijelo izloženo nekom stresu, op. urednika)  ispušta hormone stresa: glukokortikosteroide i kateholamine. Oni utječu na rast i razvoj tumora na način da imunološke stanice više nemaju tu snagu boriti se protiv malignih stanica. Borba protiv malignih stanica uključuje mijenjanje broja i oblika limfocita, smanjivanje životnog vijeka limfocita, mijenjanje broja stanica te smanjenja odgovora na vanjske utjecaje.

“Stanice rade pogreške kada su pod stresom i reproduciraju te pogreške što dovodi do nekontroliranog rasta stanica raka”, upozorila je Gary.

Još uvijek nije poznato možemo li stres povezati samo s rakom dojke ili sa svim vrstama raka, ali najbitnije je da “što ste više pod stresom i što manje taj stres liječite, veći je rizik da vam tijelo stvori takvu atmosferu u kojoj stanice griješe.”

Početna epidemiološka istraživanja o potencijalnoj vezi između stresa i raka dojke u najvećem su broju ovisila o slučaju koji se promatra ili su provedena na manjem broju sudionika koristeći različite mjere za stres i različite parametre istraživanja, pa su dobiveni rezultati vrlo šaroliki. Ranija istraživanja nisu potvrdila poveznicu između stresa izazvanog rastavom braka ili promjenom novčane situacije i raka. Smatra se da su učinci stresa vidljivi samo ako smo stresu izloženi duži vremenski period.

Rigorozna analiza istraživanja koja su pratila žene u perioda od najmanje 10 godina pokazala je da se rizik za obolijevanje od raka dojke poveća za 50 posto ako je žena prošla kroz stresno životno razdoblje. Ako je žena prošla kroz vrlo stresno razdoblje on se može i udvostručiti. Veća istraživanja također su dala različite rezultate. Najnovije istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji na uzorku od 106 tisuća žena pokazalo je da još uvijek nema jasne poveznice između stresa i rizika za oboljenjem od raka dojke. Isto su pokazale i druge dvije velike studije. “Ovi nas podaci nisu iznenadili. Unaprijed smo znali da će se poveznica između stresa i raka dojke teško dokazati. Kada se ovakvi podaci objave, ne možete reći da će neka vrsta stresa izazvati određenu vrstu raka niti rak općenito”, rekla je Gary. Naglasila je kako će istraživanja u kojima su pacijenti iz različitih socioekonomskih sredina pokazivati drugačije količine stresa. “U našem programu preživljenja stres uzimamo kao važan faktor u liječenju pacijenata od raka”, rekla je Gary. Smatra kako se liječnici ne bi trebali bojati uključiti psihološke stresore kao dio programa za prevenciju raka. Psihosocijalne aktivnosti kao što su joga, meditacija i tjelovježba donose benefite koji smanjuju rizik za obolijevanje od kroničnih bolestima poput raka dojke.

“Liječnici bi trebali razmišljati kako ‘napasti’ stres i stresore koji se povezuju s rastom rizika za obolijevanje od raka”, istaknula je Gary koja smatra kako će se veza stresa i raka dojke teško znanstveno dokazati.

“U populacijskim istraživanjima, možemo uzeti 100 tisuća žena koje imaju povećan rizik za oboljenjem od raka dojke te koje misle kako će im upravo stresori izazvati rak,  pa opet nečemo naći nikakvu poveznicu između njih.” “Liječnici bi se trebali maknuti od čvrste znanosti jer ne postoji točan trenutak kada se zdravo tijelo pretvori u bolesno, već je to proces koji traje duži period u kojemu se stanice počnu nepravilno razmnožavati”, rekla je te dodala kako je psihološki stres Pandorina kutija koju se doktori možda boje otvoriti jer ne znaju što će u njoj naći, a ne znaju ni to imaju li resurse potrebne za djelovanje.

“Ako ćemo čekati znanstvenu potvrdu mogli bismo čekati dugo vremena. Pacijenti nam pokazuju da žele znati više o tim mehanizmima.  Osim toga, da bismo prevenirali rak moramo biti ispred, a ne iza njega”, zaključila je Gary.