Britanski list Independent nedavno je objavio tekst o tome kako osobe koje volimo u vrijeme njihova liječenja kemoterapijom možemo podržati kroz njihovu prehranu. Za ljude oboljele od raka liječenje donosi različite nuspojave koje mogu oslabiti njihov organizam. Pacijenti na kemoterapiji često imaju nuspojave koje uključuju umor, gubitak kose, gubitak težine, povraćanje te probleme s pamćenjem i koncentracijom. Jedna od manje poznatih nuspojava je gubitak osjeta okusa. Puno ljudi na terapijama iznenada shvate da u hrani ne mogu uživati kao nekada, ona im ima isti okus ili jednostavno ništa ne osjećaju. To se dogodilo i majci 23-godišnjeg Ryana Rileyja koja se dvije godine liječila od raka pluća.
„Za nju je najdepresivniji dio bio saznanje da joj hrana više nikada neće biti ista. Bolest joj je donijela bezukusnu hranu“, izjavio je za Independent Riley, danas gastronom i stilist.
Karla Scott, medicinska sestra iz Macmillan Center Supporta rekla je kako ljudi koji se liječe kemoterapijom odjednom shvate kako više ne mogu uživati u određenoj hrani.
„Može im se dogoditi da im sva hrana ima isti okus, da je preslatka ili preslana, ili da imaju metalan okus u ustima. Poneki ne mogu osjetiti baš ništa. Ako su okusni pupoljci ozbiljno oštećeni ono što bi moglo pomoći upotreba je jačih aroma“, rekla je.
Kombinirajući iskustvo majčine bolesti s novim znanjem koje je stekao na radnom mjestu, Ryan Riley danas pokušava poboljšati okus hrane ljudima koji boluju od raka kroz novi pothvat- Life Kitchen, start-up humanitarni program u sklopu kojega bi se trebali organizirati i besplatni tečajevi kuhanja, kako za ljude oboljele od raka tako i za članove njihovih obitelji. Usredotočit će se na recepte koji u sebi imaju jake arome, recepte koji su hranjivi, a ti bi tečajevi s druge strane ljudima koji prolaze kroz istu tešku bolest omogućili i da se druže i razmijene iskustva. Recepti za Life Kitchen u fazi su prikupljana novčanih sredstava i još nisu objavljeni. Ryan ljudima koji se liječe kemoterapijom preporučuje da jedu normalno, ali da u hranu dodaju jače arome.
Karla Scott preporučuje jače umake, začine i bilje, jednako kao i voće jakog (oštrog) okusa, sokove i gorko kuhanu hranu. Ističe kako gubitak okusa može biti privremen.
„Ako netko ima odbojnost prema nekoj vrsti hrane, trebao bi tu istu hranu probati kroz nekoliko tjedana, možda je taj osjećaj privremen“, njezina je preporuka.
Često je oboljelima teško uzimati čvrstu i krutu hranu, pa se preporučuje hrana poput kašica, banana ili jogurt. Hladna hrana koja ima manje mirisa može pomoći ako je pogođen osjet mirisa ili apetit. Energetski dodaci mogu se stavljati u svakodnevne obroke i pića kako bi se osigurala dodatna otpornost organizma. Onima koji imaju okus metala u ustima preporučuje se da koriste plastični pribor za jelo.
Onima koji brinu o oboljelim osobama savjetuje se da im ponude manje obroke više puta na dan kao i raznoliku hranu koja uključuje njihova omiljena jela. Posebna se pažnja mora posvetiti higijeni prilikom pripreme hrane za oboljele, budući da su oni podložniji rizicima infekcije.
Najvažnija da čovjek koji je obolio od raka dobije zdravu i uravnoteženu prehranu koja uključuje hranjive tvari i vlakna. Šećer i sol trebalo bi izbjegavati, dok bi alkohol morao biti potpuno zabranjen.
