„Onaj tko zna da je pogriješio, a ne popravi to, čini novu pogrešku.“ Konfucije
Jeste li ikada učinili ili rekli nešto zbog čega žalite? Ili ste propustili učiniti ono što ste trebali?
Niste sami.
Svi se kajemo zbog različitih stvari u životu.
No, pitanje je što možemo učiniti u vezi s tim? Kako možemo živjeti život s manje kajanja i kako se možemo nositi s onima koja su već tu?
Kajanje je negativna emocija usmjerena na samog sebe.
Budući da kajanje uključuje priznavanje naše odgovornosti za sadašnje okolnosti, često sadrži i samookrivljavanje.
Što znači kajati se zbog nečega?
Ako kažemo da žalimo zbog nečega, to znači da se ne slažemo s vlastitim odlukama iz prošlosti.
Možda smo odlučili ne iskoristiti neku priliku, Ili smo prekinuli s osobom koju još uvijek volimo. Na temelju onoga što sada znamo, čini nam se da su te odluke bile pogrešne.
Istraživanja o kajanju otkrila su najčešće uzroke kajanja.
Šest najčešćih kajanja odnosi se na:
- obrazovanje
- karijeru
- ljubavni život
- roditeljstvo
- samousavršavanje
- slobodno vrijeme
Rjeđe prijavljivana kajanja uključuju: novac, obitelj, zdravlje, prijatelje, duhovnost i zajednicu.
Konkretno, ljudi često žale zbog stvari poput:
- – propuštenih obrazovnih prilika
- – neiskorištenih trenutaka
- – nedostatka vremena provedenog s obitelji i prijateljima
- – propuštenih romantičnih prilika
- – prenaglih odluka
Prilika rađa kajanje
Ironično, što više prilika imamo, to je veća mogućnost da ćemo žaliti za nekima od njih.
Ako su nam prilike uskraćene, možemo osjećati ljutnju ili frustraciju, ali ne nužno i kajanje. No, kada imamo mogućnost izbora, tada odgovornost pada na nas same.
U suvremenom svijetu za sve imamo bezbroj opcija. Paradoksalno, to često dovodi do više kajanja.
Umjesto da uživamo u onome što imamo, svjesni smo svega što nismo izabrali, i to nam daje više prilika za žaljenje.
Ovaj paradoks previše izbora čini nas manje sretnima i sklonijima kajanju.
Koliko dugo traje kajanje?
Kajanje nema vremensko ograničenje. Može se pojaviti odmah ili puno kasnije.
Na primjer, možemo odmah požaliti ako nehotice povrijedimo prijatelja riječima.
A možemo požaliti i kasnije. Recimo, tek kada dobijemo lošu ocjenu, žalimo što nismo više učili.
Ponekad se kajanje javlja nakon niza godina. Možda smo već završili školovanje, a godinama kasnije, ako ne radimo posao koji nas ispunjava, možemo odjednom osjetiti duboko kajanje jer se nismo više potrudili za vrijeme obrazovanja.
Kada ne djelujemo, naša mašta stvara sliku o tome da bi ishod mogao biti puno bolji, i to povećava osjećaj kajanja.
Općenito, kajanje nas potiče na promjenu ponašanja.
Prepoznajemo da smo donijeli lošu odluku i nastojimo je ne ponoviti.
Utjecaj dobi na kajanje
Kako starimo, mijenjaju se stvari zbog kojih žalimo.
Primjerice, studenti češće žale zbog ljubavnih odluka ili problema s prijateljima, dok stariji ljudi češće žale zbog obrazovanja i karijere.
S druge strane, kajanje s vremenom može postati vrijedno životno iskustvo koje nas vodi prema mudrijim odlukama i većem unutarnjem miru.
Kajanje je povezano s nizom drugih negativnih emocija koje su usmjerene na sebe.
Kako bismo razjasnili razlike, pogledajmo kako se kajanje razlikuje od nekih sličnih emocija.
Kajanje nasuprot sramu
Sram je samosvjesna emocija koja proizlazi iz osjećaja da s nama samima postoji nešto temeljno pogrešno.
Sram se razlikuje od kajanja jer uključuje negativan osjećaj prema sebi i sumnju u vlastite sposobnosti. Nismo sigurni u to možemo li nešto učiniti u budućnosti.
Kajanje je više usmjereno na negativan osjećaj i samookrivljavanje zbog nečega što se dogodilo u prošlosti.
Kajanje nasuprot grižnji savjesti
Grižnja savjesti vrlo je slična kajanju i često ga uključuje.
Međutim, može biti intenzivnija, ili se može odnositi posebno na osjećaj kajanja zbog nečega što smatramo sramotnim, bolnim ili pogrešnim.
Grižnja savjesti je sličnija osjećaju krivnje i može se opisati kao unutarnje usmjereno nezadovoljstvo samim sobom.
Kajanje nasuprot pokajanju
Pokajanje je čin razmišljanja o prošlim postupcima, često popraćen osjećajem kajanja, uz odluku da u budućnosti postupamo bolje.
Prema istraživanjima koja su provedena na tu temu, pokajanje može biti ponašajni proces koji često slijedi nakon kajanja: osjećamo se loše zbog svojih postupaka pa želimo biti sigurni da to više nećemo ponoviti.
Život s kajanjem
Kajanje nas potiče da ispravimo svoje ponašanje, kako više ne bismo morali osjećati tu negativnu emociju. No, čini se da smo skloniji ispravljati postupke zbog kojih žalimo, nego nečinjenja zbog kojih žalimo.
Lakše je nastaviti živjeti kao prije nego krenuti drugim putem.
Možda je zato lakše ispraviti prošle pogreške (npr. razvesti se, dati otkaz, prekinuti iscrpljujuće prijateljstvo) nego učiniti prvi korak prema pozitivnim promjenama u životu.
Također, manje smo skloni raditi na sebi u cilju rješavanja kajanja zbog nečinjenja.
Primjerice, ako smo bili neugodni prema kolegi, kajanje nas može motivirati da ubuduće budemo ljubazniji. Ali, ako nismo zatražili povišicu i žalimo zbog toga, lako je moguće da ni u budućnosti nećemo zatražiti povišicu.
Tako ostajemo zarobljeni u ciklusu kajanja, jer ne mijenjamo ono što bi moglo spriječiti buduća kajanja.
Ako promijenimo taj obrazac, možemo naučiti živjeti s manje kajanja.
Kako se nositi s kajanjem
Svi moramo živjeti s odlukama koje smo donijeli u prošlosti, bilo da smo nešto učinili ili propustili učiniti.
Najbolje što sada možemo učiniti jest pokušati spriječiti ponavljanje sličnih odluka koje bi dovele do istih osjećaja kajanja.
Evo nekoliko praktičnih savjeta:
- Vježbajte prihvaćanje
Prihvaćanje negativnih emocija poput kajanja može pomoći da one oslabe.
Kajanje se odnosi na prošlost, a prošlost se ne može promijeniti. Iz tog je razloga prihvaćanje korisna strategija za njegovo ublažavanje.
Ipak, zapamtite: ako ne promijenite ponašanja koja su dovela do kajanja, vjerojatno ćete ga opet doživjeti.
- Povežite prošla kajanja s budućim djelovanjem
Odvojite vrijeme da zapišete svoja kajanja, i ona koja su nastala jer ste krivo postupili i ona nastala kao posljedica nečinjenja.
Za svako od njih, zabilježite što ste učinili da ispravite ponašanje i smanjite mogućnost ponavljanja istog tipa kajanja.
Ako još niste ništa učinili, pokušajte zapisati jednu konkretnu stvar koju biste mogli napraviti kako biste spriječili slično kajanje u budućnosti.
- Redovito se pitajte: „Hoću li žaliti?“
Prije nego što nešto učinite, ili ne učinite, pokušajte predvidjeti koja odluka će vjerojatnije dovesti do kajanja.
Istraživanja pokazuju da stvari koje niste učinili češće izazivaju dugotrajno kajanje.
Zato, kad god možete, recite „Da!“ životu, i smanjite prilike za dugotrajno žaljenje.
Jer kajanje je tiha lekcija koju nam savjest šapuće, ne zato da bismo ostali zarobljeni u prošlosti, već da bismo naučili voljeti i birati bolje u budućnosti.
Ono ne briše ono što je bilo, ali daje smisao onome što tek dolazi.
