Prenosimo reagiranje doc. dr. sc. Ivana Fistonića, docenta Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, člana Savjetodavnog odbora Europskog društva za menopauzu i andropauzu (EMAS) i Upravnog odbora Hrvatskog društva za menopauzu Hrvatskog liječničkog zbora na rezultate studije objavljene u medicinskom časopisu The Lancet
Prije tjedan dana u britanskom medicinskom časopisu The Lancet objavljeno je istraživanje koje je podiglo veliku prašinu jer je ukazalo na usku vezu između raka dojke i hormonskog liječenja u menopauzi.
Promptno su reagirala svjetska društva za menopauzu negirajući rezultate.
Jučer je priopćenjem za javnosti reagirao i doc. dr. sc. Ivan Fistonić, docent Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, član Savjetodavnog odbora Europskog društva za menopauzu i andropauzu (EMAS) te Upravnog odbora Hrvatskog društva za menopauzu Hrvatskog liječničkog zbora.
„Nažalost, nekontrolirano umnožavanje Lancetove objave nosi mnoge opasnosti za žene koje će potaknute bombastičnim naslovima odustati od korištenja hormonskog liječenja u menopauzi i tako umanjiti nezamjenjivu dobrobit koju MHT donosi u prevenciji nastanka često letalnih kroničnih bolesti tipičnih za nedostatak estrogena u postmenopauzi (srčano-žilni incidenti, rak debelog crijeva, prijelomi kostiju zbog osteoporoze)“, naveo je doc. dr. Fistonić u svom obraćanju javnosti te dodao:
„Na objavu su članka promptno reagirali stručnjaci menopauzalne medicine okupljeni u vodećim svjetskim društvima koja se bave tom tematikom: Međunarodno, Europsko i Sjevernoameričko-društvo za menopauzu. Zamjerke su brojne. Ključna je ta da najveći broj analiziranih podataka datira iz razdoblja u kojem su se koristile potpuno drugačije formulacije i doze od onih koje se daju danas pa zaključci eventualno odražavaju sliku rizika iz devedesetih i ranih dvijetisućitih godina.
doc. dr. sc. Ivan Fistonić /Foto privatna arhiva
Lancetova studija, nažalost, ne obrađuje rizike za rak dojke koji bi proistekli iz suvremenih formulacija hormonskog liječenja u postmenopauzi. Uz to, apsolutni rizici su niski, tek nekoliko slučajeva više na 10.000 godina provedenih u postmenopauzi. U kalkulaciju nisu uneseni ni rezultati velike novije francuske E3N studije koja je pokazala da europski sustav propisivanja, formulacija i individualnosti u pristupu nosi značajno manji rizik za rak dojke no formulacije koje se koriste u SAD-u.“
Fistonić ističe i kako je potrebno naglasiti da statistička znakovitost ne odražava uvijek kliničku realnost. Naime, rak dojke uz hormonsko liječenje tek je na sedmom mjestu rizika, a značajno je viša smrtnost od ranije navedenih kroničnih bolesti za one koje ne uzimaju hormonsku terapiju. Uz to, studija iz Lanceta govori o riziku za pojavnost, a ne smrtnost od raka dojke, koja je zapravo značajno niža u korisnica hormonskog liječenja. Razlog je jednostavan – one žene koje uzimaju MHT značajno se češće kontroliraju, pa ako se rak dojke i pojavi, faza je rana, a liječenje jednostavnije i učinkovitije.
„S druge strane, velik je doprinos Lancetove studije to da ponovno donosi dokaze o visokom riziku za rak dojke u adipoznih žena, zaključke koji su sukladni svim suvremenim dokazima i razmišljanjima.
Zaključci se nameću sami – smanjenje pojavnosti raka dojke u postmenopauzi najviše ovisi o kontroli tjelesne težine, rizik za kronične bolesti s letalnim ishodom (srčani i moždani udar, prijelomi kostiju zbog osteoporoze) daleko je viši u onih koje ne koriste hormonsko liječenje od onog za rak dojke u korisnica, a uz to kontrola valova vrućine, što donosi hormonsko liječenje, značajno usmjerava kazaljku odluke prema dobrobiti no riziku, odnosno individualiziranom hormonskom liječenju u kontroliranim uvjetima“, zaključio je Fistonić u priopćenju.
Što piše u studiji?
Autori su analizirali povezanost hormonskog liječenja u menopauzi (MHT) i rizik za pobol od raka dojke. Obradili su podatke iz 58 studija koje su objavljene u periodu od 1992. do siječnja 2018. godine, a ključni parametri za procjenu bili su dob u kojoj je započeta hormonska terapija, vrsta terapije, trajanje liječenja i vrijeme proteklo od njenog završetka. Od 108.647 žena koje su oboljele od raka dojke 55.575 ih je koristilo MHT, a to je 51% ukupne populacije, odnosno, jednostavnom interpretacijom, samo 2% viši od onih koje je nisu koristile. Rezultati su pokazali da je rizik povišen za sve vrste formulacija osim vaginalni estrogen, rizik je viši za kombinirane preparate nego sami estrogen, rizik je izraženiji u onih koje su duže uzimale hormone ili je prošlo manje vremena od prestanka korištenja.