Nas dvoje smo dugo skupa i nadamo se da ćemo još dugo biti.
Prije sedam godina ja sam njemu previjala rane i vozila ga na kemoterapije.
Onda je on previjao moje i vozio mene.
Mi smo jedno i uvijek ćemo biti. Oslonac i snaga jedno drugome. U ljubavi se sve može, koliko god se činilo nemoguće. Dovoljno je da smo sposobni voljeti.
Ti si ona moja stijena na koju se naslonim kada mislim da sam nemoćna. Dovoljna su mi tvoja ramena da se utopim u ljepoti.
Hvala ti.
Ako ti kažem da neću moći,
podsjeti me na boje proljetnog jutra.
Pričaj mi o ljubavi koja je ostala zapisana na klupi u parku.
Dodirni me onako kako ti znaš pa ću moći.
Ako mi kapci postanu teški,
vrati u moje oči bezbrižnost iz onih dana
kada smo imali dovoljno hrabrosti,
da radimo ludosti.
Ako zašutim, pričaj mi,
riječima mi vrati sjećanja na
ono što smo zajedno stvorili,
pa da se zajedno radujemo, sjećajući se.
Ne daj me od sebe. ♥
Tvoja Irena!
