Zbog tuđe sam pogreške zamalo umrla
U tom sam trenu mislila da sam gotova, da nema šanse da ću ostati živa. Možda će vam zvučati glupo ovo što ću sada reći, ali čak sam pomišljala i na suicid.
Možda bih trebala jednostavno nestati (7)
Dok sam se smijala, osjetila sam kako mi se sa srca odlomio komadić oklopa i pojavila se ružičasta boja. To je provirilo moje srce, vraća mi se sitnim, ali meni jako važnim podražajem. To me ohrabrilo.
Rekli su mi da neću moći imati djece, a ja sam rodila Emu
Dva mjeseca nakon operacije još uvijek nisam imala menstruaciju, ali to me nije zabrinjavalo budući da i ranije nisam imala redovne menstruacije. Otišla sam kod ginekologa na kontrolu. Pokazalo se da sam trudna.
Kuća je puna radosti i smijeha, a ja se bojim (6)
U mom srcu nema više ni mjesta ni vremena za nove ožiljke.
Javit ću vam se iz bolnice (5)
Dok čekam slušam priču mladića kojemu je na leđima izrasla mala bradavica i pretvorila se u zloćudni tumor. On to ne može vjerovati. Mlad je pun snage i ne priznaje da je bolestan.
Neki novi svijet
Nisam mogla zamisliti da ću s planirane operacije skidanja male benigne izrasline otići još i bez jajnika, jajovoda, maternice i dijela trbušne maramice. Hm. Uz karcinom sam dobila, dakle, i menopauzu.
Dok pišem svoju priču samoj sebi se čudim kako sam jaka
Treba živjeti punim plućima (ne ovim mojim s lezijama ha ha). Bolest treba prihvatiti i pričati o njoj i već smo pola odradile. Razmišljati treba pozitivno, treba maknuti iz života sve ono što nas smeta, pa čak i ljude. I što je najbitnije, treba vjerovati u to da smo zdrave.
S perikom i bez perike, s dojkom ili bez nje –ja sam žena!
Danas sam zahvalna na tome što sam i u bolesti smogla snage da budem ono što jesam – žena. Kada mi je otpala prva trepavica donijela sam odluku da više nikad neću izaći bilo gdje, a da se nisam našminkala, premda samo malo.
Zna mi se dogoditi da noću skočim iz sna i provjeravam puni li mi se trbušna šupljina tekućinom
U to je vrijeme, i to vrlo naglo, umro jedan od mojih najboljih prijatelja. Teško sam podnijela njegov odlazak i suočenje s njegovim karcinomom. Imala sam osjećaj da je dio mene umro s njim, pa sam i svoje probleme pripisivala tuzi, šoku i boli zbog njegova gubitka.
Teško je gledati život mojim očima (4)
Kažu kako zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu: želi ozdraviti. Ja imam još jednu želju. Ne želim umrijeti na proljeće.
Ivanka Nikolić: “Živimo moj rak i ja”
Ivanka Nikolić iz Strizivojne s rakom živi već 18 godina. Ovo je njezina priča. “Ono što mogu poručiti svim ženama je da sam pronašla neviđenu hrabrost u ovoj bolesti.” Autor videa: Suzana Arslani Povežite se s nama na društvenim mrežama! Facebook: Nismo same Instagram: nismosame Twitter: nismosame