Andrea Krivačić dobro pamti 3. ožujak 2015.,  dan kada se, kako kaže, morala suočiti sa šokom zvanim karcinom.  Danas, tri godine kasnije, već polako, priča nam, zaboravlja da je ikada bolovala od maligne bolesti. No, zato njezino tijelo još uvijek osjeća posljedice.

 

nismo same

 

“U posljednje mi vrijeme stalno govori da moram usporiti, da nisam još do kraja dobro”, priča Andrea. Priznaje kako se u početku nije obazirala na upozorenja, no njezino ju je tijelo odlučilo ponovo šokirati.

“Usred uobičajenog šopinga doživjela sam napad panike, prvi put u životu”, govori. Ne krije da je to za nju bio veliki šok.

“Uvijek sam bila vedra i nasmijana, puna života, a sada sam se morala suočiti s nuspojavama liječenja i depresijom. Vrlo brzo sam uvidjela da se iz takvog stanja ne mogu iščupati sama, pa sam potražila psihološku pomoć i dobila novu prijateljicu, kako volim zvati svoju psihologinju. Uz njezinu pomoć polako se vraćam sebi, pravoj sebi prije bolesti. Polako se oslobađam onog ‘moram još ovo i ono’.

Počinjem misliti prvo na sebe, ugađam si, ne forsiram se, živim i slušam što mi govori moje tijelo, jer ako sam ja sretna i zadovoljna i moja će obitelj biti sretna”, govori Andrea te dodaje kako bi svi, neovisno o bolesti, svaki dan trebali naći dio vremena za sebe.

“Život ide dalje, a na nama je da ga iskoristimo kako najbolje znamo. Ja znam da hoću”, zaključila je.

 

nismo same

 

Ivanka Nikolić, žena koja je svojim odnosom prema bolesti uzor mnogim oboljelim ženama, ali i muškarcima, u svom prepoznatljivom stilu kaže:  

“Još sam tu! Male bitke sam dobila zašto se ne bih nadala i pobjedi u velikom ratu?”,

Ivanka je nedavno završila 32. ciklus liječenja Xelodom (lijekom koji je HZZO od 1. ožujka uvrstio na B listu lijekova).

“Svi nalazi pokazuju da bolest miruje, ali ja ne. I dalje uživam u svakom danu, radujem se svakom novom putovanju, novim ljudima kojima me život obraduje. Još jedno proljeće je moje i još uvijek vjerujem u čuda”, govori ova iznimno hrabra žena koja bitku s rakom bori već više od 18 godina.

 

nismo same

Mirjani Vlahović od dijagnoze Ne-Hodgkinovog limfoma prošlo je 14 godina.

“Četrnaest godina nakon dijagnoze mogu reći da sam zdrava i sretna žena. Iza mene je puno teških dana i godina. Srećom, bolest je već dugo pod kontrolom”, govori Mirjana.

Kada joj je njezina liječnica prošle godine prvi put napisala da na novu kontrolu mora doći tek za godinu dana bila je i više no sretna. Toliko se, kaže, dobro osjećala da je pomislila: ‘Meni kontrole više ne bi ni trebale’.

“ Nestao je strah, ostala je samo borba za opće preživljavanje koje nema veze s dijagnozom, ali uz snagu koju posjedujem mislim da ću riješiti i taj problem”, govori Mirjana. Bolest ju je u početku oslabila. I fizički i psihički. No, danas je jača nego ikad.

“Oporavljena sam fizički, a psihički sam jaka kao stijena. Samo moram očuvati takvo stanje. Naučila sam kako živjeti u skladu s mogućnostima (fizičkim, psihičkim, novčanim). Naučila sam kako komunicirati kroz život sa što manje stresa. Sve je to škola koju sam prošla s izvrsnim rezultatom koji je nemjerljiv s bilo kojim materijalnim bogatstvom”, rekla je.