Kad biste me pitali gdje sam bila, primjerice, u svibnju 2015. godine, ne bih vam znala reći, pamćenje pomalo oslabi; ali istodobno bih bila posve sigurna u to gdje sam bila u rujnu 2019. jer bila sam na Institutu za tumore u Zagrebu, kamo sam došla – ozdraviti.

Svoju dijagnozu doživjela sam kao traumu koja me na trenutak paralizirala, ali koju sam potom izazvala na dvoboj i odlučila tko će u tom dvoboju izgubiti. Najvažnija je činjenica da je gubitnik – skupina abnormalnih stanica koje nekontrolirano rastu, koje mogu napadati okolna tkiva i širiti se u druge dijelove tijela, kako inače AI definira i opisuje zloćudni tumor.

U procesu ozdravljenja ja sam povremeno imala napade panike. Svladavala sam ih šetnjama, laganim vježbama, druženjem s obitelji i bliskim prijateljima. Inspiraciju za to kako sve preokrenuti u svoju korist pronašla sam u talijanskom filmu La vita e bella (Život je lijep). Taj film polazi od ideje da se užas može nadvladati humorom i maštom te govori o tome kako otac štiti sina od užasa koncentracijskog logora pretvarajući stvarnost u igru ne bi li mu sačuvao nevinost i nadu. I ja sam se trudila pretvoriti sve svoje situacije u pozitivne scenarije, svaki je izazov, svaka je terapija za mene bila „igra“ u kojoj sam znala da ja pobjeđujem. Fokus mi je bio na pozitivnoj energiji tzv. zakona privlačenja. Riječ je o konceptu prema kojem svojim mislima, uvjerenjima i emocijama privlačimo slična iskustva u svoj život. Pažnju usmjerimo na ono što želimo, umjesto na ono čega se bojimo. Na taj način  povećavamo mogućnost ostvarivanja svojih ciljeva.

 

Trudila sam se pretvoriti sve svoje situacije u pozitivne scenarije, svaki je izazov, svaka je terapija za mene bila „igra“ u kojoj sam znala da ja pobjeđujem. Fokus mi je bio na pozitivnoj energiji tzv. zakona privlačenja. Riječ je o konceptu prema kojem svojim mislima, uvjerenjima i emocijama privlačimo slična iskustva u svoj život.

 

Ja sam ozdravila nakon što sam operirana u  ožujku 2020, i to nakon završenih kemoterapija, točno kako sam i planirala. To razdoblje života je iza mene, no u posljednje dvije godine bilo je situacija i emocija koje su me pokušale izbaciti iz kolosijeka. Naime, od 2020. do 2026. imala sam ukupno pet operacija: mastektomija i rekonstrukcija desne dojke 2020.; nakon dvije godine i dva mjeseca uslijedila je zamjena ekspandera za silikon (2022.); potom je 2023. zamijenjen desni silkon jer je nakon zračenja „pobjegao“ pod pazuh; 2025. je zbog pozitivnog genskog testa učinjena mastektomija i lijeve dojke uz rekonstrukciju, te ponovna zamjena silikona u desnoj dojci; naposljetku, 2026. vađenje silikona iz desne dojke zbog bakterijske infekcije.

Posljednje dvije operacije emotivno su me ispuhale. Pozitivan genski test me razljutio jednako kao i dijagnoza 2019. godine. Našla sam se u balonu emocija koji me frustrirao jer je strah počeo proizvoditi filmove u glavi,  a koji nisu bili film La vita e Bella. Ljutnju sam prekinula nakon četiri dana.

Operaciju zbog bakterijske infekcije odgađala sam gotovo pet mjeseci. Kirurg prim. Nola je strpljivo pratio moje stanje, a ja sam uklanjanje silikona izbjegavala zapravo zbog straha. Pitala sam se kako ću izgledati bez silikona, kako će me doživjeti partner, hoću li mu se gaditi. jesam li manje vrijedna, hoću li se gaditi sama sebi… Izgubila sam fokus, sebe sam umjesto kao pobjednicu doživljavala kao žrtvu. No, tada sam se naljutila na sebe, odradila razgovor sa samom sobom i rekla si da nije najvažnije to što nemam dojke nego to što više nemam zdravstveni problem. Silikoni (ili proteze) su samo estetski nadomjestak, a jedino važno je to što sam ja zdrava!

Nakon pete operacije osjećam se dobro i mirna sam. Ravna ja sam ona ista zdrava ja, i zahvalna sam na tome. Kroz meditacije i radionice dr. Dispenze naučila sam da promjenom svojih misli, emocija i navika možemo promijeniti način na koji doživljavamo sebe i time stvoriti novu životnu stvarnost.

Do not be afraid to give up the good, to go for the great!  Ne boj se odreći se dobroga da bi dosegnuo odlično!