Metastatski rak dojke nije izlječiva bolest, no zahvaljujući znanosti, razvoju medicine i najnovijim lijekovima, metastatski je rak danas kronična bolest s kojom se može duže i kvalitetnije živjeti nego ikada prije, čulo se na okruglom stolu koji je u utorak, 21. studenoga, organizirala udruga Europa Donna Hrvatska pod sloganom “Svaki je dan dragocjen”.

Prema podacima iz 2014. godine u Hrvatskoj od raka dojke godišnje oboli 2668 žena. Službeno kod njih oko četiri posto rak dojke nije bio otkriven u početnoj fazi. Realno, postotak žena kojima je u startu dijagnosticiran rak dojke u IV.  fazi bliži je situaciji u zemljama u okruženju. Primjerice, u Slovačkoj je kod čak 19 posto žena odmah dijagnosticiran metastatski rak. Uz to, čak kod jedne trećine bolesnica s rakom dojke ranog stadija s vremenom će se razviti metastatski rak koji se najčešće širi u kosti, jetru, mozak i pluća, a svaki tip metastaza povezan je sa specifičnim simptomima. Koštane metastaze najčešći su uzrok boli i javljaju se u više od dvije trećine žena s metastatskim rakom dojke. Žene s metastatskim rakom dojke navode da zbog svoje dijagnoze osjećaju strah, tjeskobu, izoliranost i depresiju, kao i nesigurnost zbog budućnosti i strah od smrti. No, unatoč sve većem broju žena koje obolijevaju od metastatskog raka dojke, njih se izostavlja iz javne rasprave te se ona usredotočuje na pozitivniju priču liječenja ranog raka dojke.

Organizirali smo ovaj stručni panel kako bismo poslali jasnu poruku da je metastatski rak dojke najteži oblik raka dojke koji zaista zahtjeva potpuno drugačiji ne samo način liječenja, već i cjelokupan pristup oboljelima. Kao liječnici, koja se godinama susreće s ovim najgorim oblikom raka dojke, posebno mi je važno to da oboljeli znaju da je to bolest koja se zaista može držati pod kontrolom, naglasila je tom prigodom predsjednica Europa Donne Hrvatska, doc. dr. Vesna Ramljak.

Doc. dr. Natalija Dedić Plavetić, pročelnica Poliklinike u Klinici za onkologiju KBC-a Rebro, upozorila je kako rak u našem društvu nosi jednu ružnu stigmu.

 Rak je bolest koja plaši ljude. Da imate tešku bolest srca vaše bi prognoze za preživljenje bile lošije nego kod osoba koje imaju rak, no nitko se nad tim ne bi zgražao, rekla je Dedić Plavetić.

Istaknula je i kako rak dojke ne znači da sve pacijentice s tom dijagnozom imaju potpuno istu bolest.

 Upravo suprotno, i to je još jedna od predrasuda o raku dojke s kojima se moje kolege i ja svakodnevno susrećemo, rekla je Dedić Plavetić. Dodala je kako je još jedna predrasuda vezana uz metastatski rak ta da je kemoterapija u njegovom liječenju važnija od hormonske terapije.

 To je zato što ljudi misle da je terapija koja ima puno nuspojava automatski i učinkovitija, kazala je te naglasila kako je prednost kemoterapije u tome što je ona brza pa se daje tamo gdje treba brzo djelovati.

 

nismo same

Doc. dr. Vesna Ramljak, predsjednica udruge Europa Donna Hrvatska

 

nismo same

Uvodno predavanje na skupu održale su doc. dr. Natalija Dedić Plavetić i Doris Christiane Schmitt, a u raspravi su uz doc. dr. Vesnu Ramljak sudjelovali dr. Andrej Roth, doc. dr. Darija Vranešić Bender, prof. dr. Marija Braš te Sanja Antolović. 

 

Uvijek kažem nije bitno samo dodati dane životu već i život tim danima i mjesecima, rekla je Dedić Plavetić. Istaknula je kako danas postoji puno novih znanstvenih studija o hormonski ovisnom raku dojke koje daju nadu baš kao što je lijek Perjeta donijela nadu oboljelima od HER pozitivnog raka dojke. Za bolesnice s trostruko negativnim karcinomom dojke bilo bi dobro da ih se uključi u klinička ispitivanja.  

Za uspješan pristup liječenju važan je i pravovremen postupak retestiranja pacijentica kako bi se ustanovilo treba li im, zbog izmjena u određenom vremenskom periodu, promijeniti terapiju liječenja, rekla je Dedić Plavetić te dodala kako se nada da i kod nas pacijentice uskoro neće morati ići na ponovnu biopsiju tkiva jer će se vrsta tumora dijagnosticirati tekućom biopsijom iz krvi.  

Medijan ukupnog preživljenja bolesnica s uznapredovalim rakom dojke iznosi dvije do četiri godine, no ima žena koje s metastatskim rakom kvalitetno žive već 17 i više godina.

Uz kvalitetno liječenje, iznimno je važan segment psihološke pomoći pacijentima kao i adekvatna komunikacija između pacijenta i liječnika o čemu je govorila gošća iz Njemačke Doris Christiane Schmitt, specijalistica i trenerica u komunikaciji između liječnika i pacijenata te savjetnica u upravnim i savjetničkim odborima za klinička istraživanja.

Gledajući vas danas ovdje u ovolikom broju ne mogu vam opisati razinu sreće i zadovoljstva koju osjećam. Naime, na raznim stručnim kongresima u inozemstvu sve se moje kolege uvijek slože kako je unapređenje komunikacije na relaciji pacijent-liječnik izrazito bitna tema, posebice kad je riječ o metastatskom raku dojke. Međutim, vrlo malo toga se po tom pitanju zaista nešto i napravi. Stoga sam bila presretna kad mi je stigao poziv iz Hrvatske za sudjelovanje na okruglom stolu upravo na tu temu. To znači da Hrvatska, njene udruge i doktori koje danas vidim, također, u velikom broju, imaju sluha za unaprjeđenje komunikacije između pacijenata i liječnika te psihološku pomoć smatraju izrazito važnim segmentom u životu svake žene koja se bori s ovom bolešću, rekla je te dodala kako ju je posebno oduševio naziv stola “Kraj izolacije” jer se i sama, prije 19 godina, susrela s dijagnozom raka dojke te iz vlastitog iskustva može potvrditi da se žene s tom dijagnozom često povlače u izolaciju. Izdvojila je da su emocionalna potpora i kvaliteta života ono što im je u tom životnom period najpotrebnije.

Što se tiče komunikacije liječnik-pacijent istaknula je kako je iznimno važno da liječnik nađe vremena za razgovor s pacijentom i članovima njegove obitelji.

Moramo uvijek imati na umu da liječnik i pacijent bolesti pristupaju s različitih polazišta. Kod pacijenta prevladavaju emocije, a kod liječnika razum (ratio), rekla je te dodala kako bi svi liječnici trebali proći obuku o tome kako priopćiti dijagnozu.  

Kako je istaknula prof. dr. Marija Braš s KBC-a Zagreb komunikacija je i u Hrvatskoj postala redovni predmet za student medicine. Zahvaljujući tome danas imamo pokret od 220 mladih liječnika koji su odlični komunikatori, no još uvijek postoji velik broj onih kojima nedostaju te vještine.