U vremenu kada su maligne bolesti sve češće među radno aktivnim osobama, uspješan povratak na posao izuzetno je važan, ne samo za zaposlenika, nego i za poslodavca i cijelu zajednicu. Kao magistra socijalne pedagogije zaposlena u zdravstvenom sustavu, oduvijek sam promatrala zdravlje i bolest kao spoj bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika. Upravo je ta povezanost bila moja misao vodilja kako u svakodnevnom radu, tako i u znanstvenom istraživanju.
Moje zanimanje za temu povratka na posao osoba oboljelih od raka počelo je puno prije nego što sam upisala poslijediplomski doktorski studij na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zahvaljujući mom, sada umirovljenom kolegi, koji je bio aktivni član međunarodnog projekta Cancer and Work Network (CANWON), počela sam se iskreno zanimati za ovu temu, ne samo profesionalno, nego i osobno.
U sklopu moje doktorske disertacije istražila sam povezanost simptoma anksioznosti i depresije s radnom sposobnošću žena oboljelih od raka dojke
Ideja za istraživanje povezanosti simptoma anksioznosti i depresije s radnom sposobnošću žena oboljelih od raka dojke razvila se pod mentorstvom prof. dr. sc. Darka Marčinka i izv. prof. dr. sc. Bojane Knežević s Kliničkog bolničkog centra Zagreb.
Nastala je iz želje da bolje razumijem žene koje, nakon dijagnoze i liječenja, pokušavaju ponovno pronaći ravnotežu između zdravlja i svakodnevnog života: obitelji, posla i svega što čini njihov svijet. Što sigurno nije lako.
Željela sam istražiti ono što se ne vidi na snimkama ni u nalazima, što se događa u mislima i srcima žena. Svaka od njih nosi svoju priču o strahu, hrabrosti i ponovnom pronalaženju sebe. Moj je cilj bio razumjeti koliko su emocije, poput tjeskobe i tuge koje se javljaju u prvim mjesecima nakon dijagnoze, povezane s radnom sposobnošću i kvalitetom života godinu dana kasnije, u razdoblju kad se većina žena vraća poslovnim obavezama.
Istraživanje sam provela na Kliničkom bolničkom centru Zagreb, a obuhvatilo je 83 zaposlene žene oboljele od raka dojke (stadija I–III).
Gotovo svaka druga sudionica u istraživanju imala je izražene simptome anksioznosti, a svaka četvrta simptome depresije. I to u oba mjerenja, neposredno nakon dijagnoze i godinu dana kasnije. Unatoč tome, većina je uspješno održavala dobru razinu radne sposobnosti što pokazuje koliko su žene snažne, i kad im je najteže.
Pratili smo ih od trenutka kada su saznale dijagnozu do godinu dana nakon toga, kako bismo razumjeli promjene u njihovu emocionalnom stanju, kvaliteti života i percepciji radne sposobnosti.
Gotovo svaka druga sudionica u istraživanju imala je izražene simptome anksioznosti, a svaka četvrta simptome depresije. I to u oba mjerenja, neposredno nakon dijagnoze i godinu dana kasnije.
Unatoč tome, većina je uspješno održavala dobru razinu radne sposobnosti što pokazuje koliko su žene snažne, i kad im je najteže.
Istraživanje je pokazalo i da su sudionice koje su imale manje izražene simptome anksioznosti i depresije u prvim mjesecima nakon dijagnoze, nakon godinu dana imale višu radnu sposobnost i bolju kvalitetu života.
Drugim riječima, emocionalno stanje pokazalo se važnim za oporavak i povratak svakodnevnim životnim ulogama.
Tijekom razdoblja praćenja sudionice su izvijestile o poboljšanju kvalitete života, apetita i pogleda na vlastito zdravlje, ali i o pogoršanju nekih fizičkih simptoma, osobito u području ruku.
Ovi rezultati pokazuju koliko je mentalno zdravlje važno u procesu oporavka. Tjelesne posljedice liječenja često zacijele brže od onih psiholoških. Onih koje ne vidimo na prvi pogled. Zato su podrška, razumijevanje i otvoren razgovor jednako važni dio puta prema ozdravljenju.
Upravo zato briga o mentalnom zdravlju treba biti dio onkološke skrbi. Rane psihološke intervencije, usmjerene na jačanje radne sposobnosti i ublažavanje simptoma anksioznosti i depresije, mogu značajno pridonijeti boljem oporavku i kvaliteti života žena koje se liječe od raka dojke.
Žene koje imaju pristup psihološkoj podršci, i koje se osjećaju prihvaćeno, lakše pronalaze snagu za povratak, ne samo na posao, nego i u život koji ih čeka nakon bolesti.
Ovo istraživanje potvrđuje ono što mnoge žene već znaju iz vlastitog iskustva: liječenje raka ne svodi se samo na terapije i kontrole. Ono se nastavlja u mislima, u svakodnevnim izazovima i u traženju nove ravnoteže i povjerenja u vlastito tijelo. Jer, ono što ženama u toj borbi najviše pomaže nisu samo lijekovi i pregledi, nego razumijevanje, podrška i poruka da nisu same.
Iza svake brojke u mom istraživanju stoji priča jedne žene, njezin glas i iskustvo. Od srca hvala svim sudionicama na sudjelovanju.
Cijeli rad, s detaljnim rezultatima, dostupan je u mojoj doktorskoj disertaciji na https://dabar.srce.hr/islandora/object/mef%3A10922
dr. sc. Ivana Prga Borojević, mag. paed. soc.
