Prema posljednjem izvješću o incidenciji raka u Hrvatskoj u 2022. godini, broj novopostavljenih dijagnoza se vratio na pretpandemijske vrijednosti, nakon smanjenja incidencije prouzročene okolnostima covid-19 pandemije. S druge strane, žene oboljele od raka dojke su 2011. imale više od 45 posto šansi da njihova bolest završi smrću, dok se taj postotak danas značajno smanjio, i iznosi oko 25 posto.

Treba li nas onda brinuti posljednje izvješće o incidenciji raka? Iz razgovora sa stručnjacima, odgovor bi mogao biti i da i ne.

Naime, porast novopostavljenih dijagnoza se očekivano vratio na pretpandemijske vrijednosti, baš kao što su liječnici tijekom pandemije i upozoravali. Ipak, zahvaljujući sve većem odazivu ljudi na preventivne preglede, boljem liječenju i individualnom pristupu, smrtnost od raka pada.

To su ovih dana potvrdili i najnoviji podaci Europskog sustava za informacije o raku (ECIS) o incidenciji i mortalitetu od raka u Europi, uključujući i Hrvatsku. Prema njima je dobno-standardizirana stopa incidencije raka u Hrvatskoj u porastu, dok je stopa mortaliteta u padu.

„Za vrijeme covid-19 pandemije je zdravstveni sustav bio usmjeren na dijagnosticiranje i liječenje oboljelih od virusa te na sprječavanje širenja zaraze, osobito kod rizičnih skupina. Stanovništvo nije odlazilo na rutinske preglede, čak i ako su imali tegobe, a onkološki bolesnici nisu bili redoviti na onkološkim pregledima. Nakon pandemije se život vratio ‘na staro’ pa se i incidencija zloćudnih bolesti vratila na stanje prije pandemije. Trend je bio očekivan i struka nije iznenađena tim podacima“, objašnjava izv. prof. prim. dr. sc. Branka Petrić Miše, onkologinja na Klinici za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split.

Potvrđuje to i doc. dr. sc. Mario Šekerija, voditelj Registra za rak pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.

„Incidencija raka se u 2022. praktički vratila na pretpandemijske razine iz 2019. godine, što ukazuje da su se dijagnostički procesi vratili na uobičajene postavke. Vidimo da se trendovi za većinu sijela raka nastavljaju, no čini se da se broj novih dijagnoza raka prostate u 2022. još nije potpuno vratio na razine iz 2019. godine“, kaže Šekerija.

Najčešća sijela raka kod muškaraca u 2022. godini bila su rak prostate (2609 slučajeva, 19 posto svih dijagnoza raka u muškaraca), rak dušnika, bronha i pluća (2392, 17 posto), rak debelog i završnog crijeva (2251, 16 posto).

U žena su najčešća sijela bila rak dojke (3088 novih slučajeva, 25 posto), rak debelog i završnog crijeva (1612, 13 posto), rak dušnika, bronha i pluća (1275, 10 posto), rak tijela maternice (817, sedam posto) i rak štitnjače (574, pet posto).

„Rak prostate kod muškaraca je na vodećem mjestu od 2016. godine, a do tada je to bio rak pluća. Imali smo porast u godinama prije pandemije, no čini se da se taj porast usporavao i prije same pandemije, s obzirom na drukčiji pristup ranom otkrivanju raka prostate u starijoj dobi. No, važno je napomenuti da, unatoč porastu incidencije, kao i kod raka dojke, imamo jasne trendove pada mortaliteta, kao i poboljšanja preživljenja od ovih dvaju sijela raka. Važan uzrok povećanja incidencije je i starenje stanovništva. Kod raka dojke je porast incidencije vjerojatno kombinacija dobrog odaziva na preventivne programe, ali i promjena u rizičnim faktorima kod žena, kao što je kasnije rađanje i manji broj djece te pretilost nakon menopauze“, tumači Šekerija te dodaje da kod žena posebno zabrinjava jasan porast incidencije i mortaliteta kod raka pluća, o čemu svjedoči i najnoviji izvještaj ECIS-a.

O spolnim hormonima i starijoj životnoj dobi, kao mogućim uzrocima, i za rak prostate i za rak dojke, govori i onkologinja Petrić Miše.

I ona smatra da bolji odaziv na preventivne preglede povećava incidenciju.

„Obje zloćudne bolesti imaju dva ista rizična čimbenika, a to je utjecaj spolnih hormona i starija životna doba. I jedan i drugi ne možemo eliminirati. Spolni hormoni (estrogeni, progesteroni, androgeni) kod oba spola mogu inducirati nastanak i širenje zloćudne bolesti. I to se događa češće u starijoj životnoj dobi odnosno kako osoba stari ona ima veću šansu da oboli od raka dojke i prostate. Posljednjih 20-ak godina su brojna izvješća potvrdila rast u incidenciji raka dojke na globalnoj razini. Složila su se da su razlozi takvim rezultatima starenje stanovništva, promjena životnog stila, kroz promijenjene reprodukcijske obrasce kao što su manji broj djece, odgađanje rađanja ili nerađanje djece te povećana detekcija bolesti uz bolji odaziv na probir, odnosno dostupnost zdravstvene zaštite“, kaže Petrić Miše.

U prilog tome idu i podaci prema kojima je, primjerice, kod osoba oba spola najniža incidencija raka u Šibensko-kninskoj županiji. U toj je županiji istodobno i najmanji odaziv na pozive na mamografiju, u sklopu Nacionalnog plana ranog otkrivanja raka dojke, što pokazuje da odaziv na preglede utječe na incidenciju raka, a u konačnici i na liječenje zloćudnih bolesti.

„Očekivano je da će slab odaziv na probir (mamografija kod raka dojke) biti razlogom niže ukupne incidencije raka dojke u odnosu na županije s boljim odazivom, i to naročito niže incidencije asimptomatske rane bolesti. Istovremeno se u takvim okolnostima dijagnosticira uglavnom simptomatska uznapredovala bolest, koja, sama po sebi, ima veći rizik širenja, lošije ishode liječenja i veći mortalitet“, komentira Petrić Miše.

Koliko su važni prevencija i odaziv na preventivne preglede, najbolje govore podaci o smanjenju smrtnosti kod raka dojke, prema kojima je Hrvatska posljednjih godina bolja od prosjeka Europske unije.

Smrtnost od raka dojke se u Hrvatskoj smanjila za 23 posto, u periodu od 2007. do 2020. godine. Uspoređujući Hrvatsku s ostalim članicama EU, mortalitet od raka dojke je niži nego kod ostalih sijela raka.

Eurostatovi podaci o smrtnosti od zloćudnih bolesti u 2021. godini svjedoče i o nižoj stopi smrtnosti u Hrvatskoj od prosjeka EU, u kojoj samo devet zemalja ima niže stope smrtnosti od raka dojke.

 

doc. dr. sc. Mario Šekerija: “Prema podacima Registra za rak, koji su prezentirani na 18. hrvatskom onkološkom kongresu u ožujku ove godine, trenutačno petogodišnje preživljenje od raka dojke u Hrvatskoj je 87 posto.”

 

 

Foto: Damir Krajac / CROPIX

 

„Poboljšanje preživljenja, kao i smanjenje mortaliteta su posljedica dobrog odaziva na Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke, napretka u svim metodama liječenja, od kirurgije, kemoterapije, radioterapije te bioloških i hormonskih terapija, do mogućnosti personalizirane medicine i ciljanog liječenja na temelju tumorskih podtipova. I organizacijska poboljšanja, poput standardiziranih terapijskih protokola i multidisciplinarnih timova, su, također, pridonijela poboljšanju ovih rezultata. Prema podacima Registra za rak, koji su prezentirani na 18. hrvatskom onkološkom kongresu u ožujku ove godine, trenutačno petogodišnje preživljenje od raka dojke u Hrvatskoj je 87 posto“, ističe Šekerija.

Prof. dr. sc. Eduard Vrdoljak, šef Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split i predsjednik Hrvatskog onkološkog društva je nedavno istaknuo kako je Hrvatskoj glavni cilj dostići petogodišnje preživljenje od raka dojke od 90 posto, kao što je u Americi, odnosno da zaista budu rijetke žene koje će umirati od te bolesti.

„Zemlje zapadne i sjeverne Europe imaju petogodišnje preživljenje od raka dojke iznad 90 posto. Mi smo definitivno značajno poboljšali preživljenje oboljelih od raka dojke. Gledajući preživljenje po tzv. NUTS-2 regijama, Jadranska Hrvatska (Dalmacija s Istrom) je izdvojena kao najbolja, a nemamo ni resurse ni logistiku, kao zapadna i sjeverna Europa i Amerika. Taj uspjeh kojem svjedočimo je rezultat boljeg odaziva na senološke preglede i bolje dostupnosti zdravstvene zaštite, kroz suvremene dijagnostičke i terapijske uređaje te inovativne lijekove. Jako je važno i njegovanje personaliziranog liječenja kroz rad multidisciplinarnih timova za tumore dojke, kao što je naš u KBC-u Split, koji počiva na znanju i posvećenosti onkologa, kirurga, patologa, radiologa i  medicinskih sestara, a sve u namjeri da put od dijagnoze bolesti, do početka liječenja bude što kraći te da liječenje i periodičke kontrole počivaju isključivo na temeljima dobre kliničke prakse“, smatra Petrić Miše.

 

izv. prof. prim. dr. sc. Branka Petrić Miše: “Mi smo definitivno značajno poboljšali preživljenje od raka dojke. Taj uspjeh  je rezultat boljeg odaziva na senološke preglede i bolje dostupnosti zdravstvene zaštite, kroz suvremene dijagnostičke i terapijske uređaje te inovativne lijekove. Jako je važno i njegovanje personaliziranog liječenja kroz rad multidisciplinarnih timova za tumore dojke.”

 

 

Foto: privatna arhiva

 

Za daljnji napredak u liječenju i poboljšanju preživljenja iznimno je važan odaziv na preventivne preglede, kako bi se eventualna bolest otkrila što prije i time poboljšali izgledi liječenja i preživljenja.

„Upravo je otkrivanje ranog stadija bolesti, koja je često bez simptoma, cilj probira. Rani stadij raka nakon kirurškog liječenja ne zahtijeva i onkološko liječenje jer je rizik minimalan. Prevencija je u onkologiji neobično važna jer njenim provođenjem možemo spriječiti 30 do 50 posto zloćudnih bolesti“, ističe dr. Petrić Miše i napominje kako je preduvjet provođenja primarne prevencije edukacija, i to u što ranijoj životnoj dobi.

U Hrvatskoj je taj odaziv još uvijek generalno slab i varira ovisno o vrsti probira, o čemu ovisi i uspjeh liječenja svakog pojedinog raka. Zato bi država trebala dodatno ulagati i u edukaciju, a ne samo u pozive na preglede. A ta edukacija bi trebala početi još u vrtićkoj dobi.

„Edukacija je temelj svakog napretka, pa tako i prevencije zloćudnih bolesti. S njom treba krenuti što ranije, kroz igraonice (kazališne, likovne, kuharske…) u predškolskoj dobi i nastaviti kroz zdravstveni odgoj u osnovnoj i srednjoj školi. Cilj edukacije jest upozoravati i pronalaziti rizične čimbenike razvoja bolesti (ne samo zloćudnih) te jasno definirati kako ih eliminirati ili izbjeći. Istovremeno, treba predlagati i pomagati u prihvaćanju zdravih životnih navika. I u hrvatskom Nacionalnom planu protiv raka je naglašena važnost prevencije opće populacije kroz različite smjernice, od uvođenja programa zdravstvenog odgoja u sve odgojno obrazovne ustanove, do edukacije opće populacije kroz javnozdravstvene tribine, predavanja i radionice. Moramo i motivirati stanovništvo na odlaske na preventivne preglede, ali i uključiti volontere i predstavnike udruga u aktivnosti podizanja svijesti o potrebi borbe protiv raka“, smatra Petrić Miše.

„Sve lakše kad se rak dijagnosticira u početnom stadiju“, zaključuje.

 

* Tekst je objavljen u sklopu projekta ”Uz nas niste sami”