Danas moram na Rebro na pregled kod moje hematologinje. Kirurg traži njezino mišljenje prije operacije. Prije tri mjeseca završila sam u bolnici s dijagnozom dubinske venske tromboze. Od tada sam na Martefarinu.

ponedjeljak, 1. lipnja 2015.

Liječnica kaže kako je tromboza bila samo naznaka da se nešto događa u mojem tijelu. Zanimljivo je da su mi u bolnici slikali srce i pluća, vodili su me i na ultrazvuku unutarnjih organa, no nitko mi nije pregledao dojke. Ta me spoznaja sad baš naljutila.

utorak, 2. lipnja 2015.

Danas sam prvi put osjetila bol u lijevoj dojci. Uplašila sam se. Bila sam uvjerena da rak ne boli, osim u završnom stadiju. Kopam po internetu i nailazim na informaciju da 10 posto žena nakon što im je dijagnosticiran rak osjeća iste simptome.

Kolegica koja je preboljela rak tješi me riječima da je tumorom zahvaćena dojka i nju boljela. Ona je danas posve zdrava. Od liječenja  joj je prošlo punih osam godina.

 

 

“Budim se u šest sati. Došao je i moj dan D. Luka me vozi u bolnicu. Operacija će, kažu, biti sutra ujutro. Moram obaviti još neke pretrage. Svaka minuta duga mi je kao sat. Cijeli dan buljim u televizor, a nemam pojma što gledam. Zaspala sam tek oko pola četiri ujutro.”

 

 

srijeda, 3. lipnja 2015.

Zove me Maja Medaković, novinarka Provjerenog. Moj joj je broj dao dr. Stanec. Istina, kada sam bila kod njega na dogovoru za operaciju, pristala sam dati izjavu o tome zašto sam se odlučila za dvostruku mastektomiju. Ipak sam novinarka i znam kako bez izjave pacijentice nema dobre priče. Mislila sam da će to biti za neku emisiju na temu zdravlja. Ali Provjereno, koje je toliko gledano, nisam očekivala. Nisam očekivala ni da će snimati moju operaciju. No dobro, ako moja priča potakne žene da odu pregledati svoje dojke, napravila sam puno. A i kolegicu Medaković cijenim kao vrhunskog profesionalca. Moram samo javiti sestri kojeg će datuma prilog biti emitiran kako mama ne bi gledala tu emisiju.

ponedjeljak, 15. lipnja 2015.

Danas je rođendan mojem najstarijem sinu Ivanu i našem udomljenom psiću. Peppe je dobio svoju prvu rođendansku tortu. Slavimo. Trudim se ne razmišljati o onome što me čeka sutra.

utorak, 16. lipnja 2015.

Došao je i moj dan D. Luka me vozi u bolnicu. Operacija će, kažu, biti sutra ujutro. Moram obaviti još neke pretrage. Svaka minuta duga mi je kao sat. Cijeli dan buljim u televizor, a nemam pojma što gledam. Zaspala sam tek oko pola četiri ujutro.