U mojoj su obitelji tri žene oboljele od karcinoma dojke: moja pokojna baka, moja teta i sad ja
Najteže mi je bilo kako ću to reći mom sinu koji me je čekao (možete si zamisliti tu bol, jer ste to doživjele) pa onda kako ću reći majci.
Kako ću ostati sama? (6)
I kada je on došao s tim papirima za razvod, iako sam bila užasnuta, znala sam da je to najbolje za mene. Za moj oporavak.
Bol se taložila godinama (5)
Crte će se s vremenom izbrisati, ali označeni smo do kraja života. Jer prešli smo liniju koja dijeli ljude na one koji nikada nisu imala tumor i one koji ga imaju i bore se s njim.
Za mene je život lijep i s 90 posto tjelesnog oštećenja!
Ljuta sam na cijeli sustav u ovoj našoj napaćenoj zemlji. Kome se obratiti? Tko nas oboljele žene može razumjeti?
Moje tijelo nosi velik, ali meni dragi ožiljak kao podsjetnik da ponekad moram zastati
Oporavak je za mene bio prespor. Bio mi je podvig doći do kupaonice, ali mozak je želio život. I nisam se predala.
Živjela sam u uvjerenju da se ružne stvari događaju meni nepoznatim ljudima
Dani koji su uslijedili bili su poput ružnog sna iz kojeg se ne možeš probuditi. A znaš da moraš. I vrištiš u sebi, jer ne želiš da taj vrisak čuju tvoji najmiliji.
Vlak zvan sloboda (4)
Rampa se dignula i vlak je prošao. Bol je bila jaka, ali bol me naučila da budem jaka… Bez obzira na sve, ako se ne vratimo k sebi, uvijek ćemo ovisiti o nekome ili nečemu.
Dobro me uspavajte (3)
Cijela scena me u jednom trenutku podsjetila na Krležinu Baraku pet b…. onako ranjene su nas postrojili da sjedimo na krevetu, a od bolova nismo mogli disati.
Kako ‘survajvorica’ pliva u sistemu
To je operirana strana i neudobno mi je. Potužim se. Tehničar me blijedo pogleda i odgovori kako nema veze. Glavno da je njemu udobno jer on radi posao stavljanja kanila što je važno. Doslovno tim riječima!
Bolest ne dolazi bez razloga (2)
‘- Nemojte to raditi… teško ste bolesni… Ali u mojoj glavi nije bilo tako. Ja sam i dalje bila zdrava i nisam prihvaćala situaciju u kojoj se nalazim. No tu noć nisam oka sklopila.
