Zovem se Suzana Kristić, imam 37 godina i iz Dubrovnika sam.

Moja priča počela je u ožujku ove godine kada mi je na novom postupku izvantjelesne oplodnje ginekolog slučajno otkrio cistu na desnom jajniku za koju se ispostavilo da je karcinom.

Prošla sam dvije operacije. Na drugoj operaciji liječnici su mi odstranili sve reproduktivne organe i čak 47 limfnih čvorova. Rak se, srećom, nigdje nije proširio. Otkriven je na vrijeme, u prvom stadiju.

Tumor koji su mi dijagnosticirali, rjeđi je i agresivniji od ostalih karcinoma jajnika pa su mi doktori rekli da sam imala veliku sreću. Poznato je da je rak jajnika tihi ubojica, pogotovo tip kojeg sam ja imala.

Uz operacije prošla sam i četiri ciklusa kemoterapija.

Sada su mi ostale samo kontrole, svaka tri mjeseca. Zasad je sve dobro.

Najviše me boli to što zbog svega što mi se dogodilo više ne mogu postati biološka majka. No, sretna sam jer sam živa, bez obzira na traumu koju sam proživljavala gotovo cijelu ovu godinu.

Ne sramim se priznat da mi je potrebna psihološka pomoć. Svima nam je potrebno procesuirati što nam se dogodilo. Kada sam bila u Zagrebu, na operacijama, nisam zapravo još bila svjesna što se događa i samo sam se molila da bolest nije otkrivena prekasno. Dani između operacija, kada sam iščekivala nalaz, bili su najgori dani u mom životu. Još zadrhtim kad se sjetim rečenice koju je doktor izgovorio mom suprugu preko telefona, jer ja nisam imala snage čuti tu vijest. Bio je to najveći šok ikad.

“Vašu suprugu čeka velika operacija u kojoj ćemo odstraniti drugi jajnik, jajovod, maternicu, slijepo crijevo i trbušnu maramicu”, rekao je liječnik.

Spoznaja da me za nekoliko dana čeka teška operacija, i da ću izgubiti sve organe koje ženu čine ženom, za mene je bila prestrašna. Nikad nikome ne želim da to doživi.

 

Prošla sam dvije operacije. Na drugoj operaciji liječnici su mi odstranili sve reproduktivne organe i čak 47 limfnih čvorova. Rak se, srećom, nigdje nije proširio. Otkriven je na vrijeme, u prvom stadiju.

Ali ta mi je operacija spasila život.

Od oporavka, na stvari gledam isključivo pozitivno. Živa sam!

Samo 10 dana prije početka moje borbe mojoj je majci dijagnosticiran karcinom dojke. Tako smo u svemu bile zajedno.

Mami je učinjena poštedna operacija. Srećom nije morala ići na kemoterapija, ali je imala 15 zračenja.

I mama i ja smo sada dobro.

Bog nas je čuvao i hvala mu na tome.

Nadamo se da se “podstanari” više neće vratiti i da ćemo još dugo živjeti.

Velika stvar koju mi je dijagnoza donijela jest ta da me riješila loših ljudi u životu.

Svi oni loši sami su se isfiltrirali i pokazali svoja prava lica, otpali su k’o krpelji.

Nevjerojatno je kako se neki ljudi pokažu kad je nevolja u pitanju.

Ali oni dobri su ostali, i to je važno.

Drage sve, nemojte se nikad pitati “Zašto baš ja?”

Mi smo posebno odabrane da nosimo taj križ kroz život jer ga možemo podnijet.

A to nije mala stvar.

Želim Vam sreću, zdravlje i uredne kontrole!