Zovem se Ivana, imam 34 godine i majka sam tek rođene djevojčice i dječaka starog četiri godine. Moja priča nije tipična, i baš bi je zato morala pročitati svaka mlada majka.

Prvi problemi pojavili su se netom nakon poroda. Nitko tada nije ni pomislio da je u pitanju nešto tako opasno. Pokušavala sam dojiti moju djevojčicu, no mliječni kanali lijeve dojke gotovo su uvijek bili začepljeni, dok je ispod areole bilo puno kvržica, poput malih kamenčića, koje nikako nismo mogli razbiti. Kad je beba napunila tri mjeseca, počinjem luditi. Lijeva me je dojka baš jako boljela, vječno je bila puna mlijeka, a nikako je nisam uspjela izdojiti da bude lagana poput desne. I tako svaki dan, u nedogled.

Savjetovali su mi da stalno masiram dojku, da je grijem, hladim pa opet masiram. Tako sam se patila mjesecima, a dojka je postajala sve tvrđa. Začepljeni kanali kao da su se stalno širili, pa od početnih 2 cm širine, tvrda površina zauzimala je već 5 cm.

Kada je beba napunila šest mjeseci odlučila sam da ću je prestati dojiti jer zaista više nisam mogla. Nakon što sam prestala dojiti, morala sam se puno izdajati. Tako sam primijetila da mlijeko nije bijele već tamnije boje, pa na kraju i blago smećkasto. Tada me je uhvatila panika da nešto gadno ne štima.

 

Kada je beba napunila šest mjeseci odlučila sam da ću je prestati dojiti jer zaista više nisam mogla. Nakon što sam prestala dojiti, morala sam se puno izdajati. Tako sam primijetila da mlijeko nije bijele već tamnije boje, pa na kraju i blago smećkasto. Tada me je uhvatila panika da nešto gadno ne štima.

 

Fotografije: Ivana Čujić/privatni album

 

Odlučila sam potražiti savjet i pomoć. Kad sam napokon dobila informaciju kamo otići i što napraviti, otišla sam u KBC Dubrava. Dala sam na citologiji uzorak mlijeka na analizu, a idući dan došla sam na UZV.

Nikada neću zaboraviti izraz lica liječnice koja me je gledala. Prvo je rekla da misli da je u pitanju mastitis, ali da ćemo napraviti magnetnu rezonancu kako bismo u to bili 100 posto sigurni. Dobila sam hitan termin u roku od dva tjedna. Dok sam čekala nalaz, izvadila sam markere koji su bili uredni pa mi je bilo lakše čekati nalaz.

A onda su me zvali iz bolnice da dođem na biopsiju i punkciju. Pitala sam liječnika zašto, a on je rekao: „Znate, nije mi baš simpatičan vaš nalaz pa da budemo sigurni.“

Još uvijek ne znam što je, nikako da prođu ta dva tjedna do nalaza. A onda je uslijedio novi poziv iz bolnice. Zvali su me da dođem na ponovnu punkciju i biopsiju dojke i pazuha. Došla sam s 1000 upitnika iznad glave. Ležala sam na krevetu i pitala liječnika: „Dobro, zašto me sad ponovno pikate?“

Odgovorio je: „Znate, imate karcinom dojke.“

Zaledila sam se. Jedino što sam tada uspjela izgovoriti  bilo je: „Ali moja beba danas ima 8 mjeseci!“

Znači, svijet mi se u trenu srušio, kao i svima koji su čuli tu groznu dijagnozu.

Prvo su mi rekli da je u pitanju karcinom mliječnih kanala, ali neinvazivni i da je začahuren. No, kako je površinom bio veličine 12-13 centimetara nisu mogli točno znati što se nalazi unutra dok me nisu operirali. Nakon mjesec dana uslijedila je operacija i potpuna mastektomija lijeve dojke. Kada je došao nalaz, doživjela sam novi šok. Ipak su u tom ogromnom komadu pronađena žarišta koja su invazivna i moram na kemoterapije.

I evo, za sada sam prošla četiri tzv. ‘crvene’ i dvije ‘bijele’ kemoterapije. Za sada nisam imala jačih nuspojava pa se nadam da će tako biti i dalje. Čeka me još 10 ‘bijelih’ kemoterapija, još ne znam hoću li morati i na zračenje. Ali idemo korak po korak. Čeka me još i nova operacija s rekonstrukcijom, no  to mi je sada manje važno.

Moja borba još traje, no najvažnije mi je to da imam ogromnu podršku supruga, moje obitelji i prijatelja koji su uz mene. Bez njihove neprocjenjive podrške i dobre vibre bilo bi puno teže.

Ja i moja obitelj ni u jednom trenu nismo klonuli duhom, bitna je pozitiva i sve će se to riješiti pa ću iduće godine pisati o svojoj pobjedi i sjećati se svih ovih dana. Tada ću ponovno imati dugu kosu.

I za kraj poručujem svima: Mi smo žene, mi to možemo!