Moj rak i ja putujemo kroz život kao dvoje prijatelja. U početku, istina, baš nismo bili u prijateljskim odnosima.
Spoznaja da imaš rak nije laka. Kako to prihvatiti, kako ostati čvrsto na nogama i čiste glave, samo su neka od pitanja s kojima se svi susreću nakon dijagnoze. Ista sam si ta pitanja nekada i sama postavljala. A onda sam se suočila s bolešću. Oči u oči.
Bio je rujan 2014. godine. Nakon operacije slezene rekli su mi da na slezeni imam tvorbu veličine 16 puta 12 centimetara s već uznapredovalim simptomima bolesti. Liječnici mi nisu znali reći točnu dijagnozu. Čekao se patohistološki nalaz. Nakon što sam izašla iz bolnice i mislila da je ono najgore iza mene nazvala sam prijateljicu koja radi na patologiji. Pitala sam je za rezultate nalaza. Rekla mi je da su ona i njezina kolegica upravo dovršile moj nalaz i da se moram javiti hematologu. Prekinula sam je i pitala je li u pitanju ne-Hodgkinov ili Hodgkinov limfom. Odgovorila je da mi je dijagnosticiran ne-Hodgkinov limfom. Ostala sam zbunjena, uplašena, tupog pogleda uprtog u mobitel. Pa ja imam rak! Nekoliko dana kasnije išla sam vaditi konce od operacije i u bolnici sam podigla nalaz na kojem je pisalo: difuzni B-velikostanični limfom, lll stadij…
Sve što sam tada znala o mojoj bolesti jest to da bez terapije agresivni limfom vrlo brzo dovodi do smrtnog ishoda, što znači da s liječenjem treba započeti odmah nakon dijagnoze.
“Već tri godine živim punim plućima. Sretna sam i zadovoljna. Samo se ponekad sjetim teških dana koji su iza mene.”
Hazba Mandura / Foto privatna arhiva
Prvi PET/CT nalaz pokazao je da se bolest jako proširila trbušnom šupljinom. To je značilo da je moj rak bio u prednosti u odnosu na mene. Bilo je tu suza, straha, panike, a onda sam obavila razgovor sa sobom. Rekla sam si: Idemo u rat!
Iz glave sam izbacila sve crne misli, a iz života maknula sve negativne ljude. Shvatila sam da ako želim živjeti moram imati čistu glavu i jako čvrsto stajati na nogama.
S dijagnozom ne-Hodgkinovog limfoma došla sam na KBC Zagreb kod najbolje doktorice koja mi je nakon što je sa mnom obavila razgovor rekla kakav ću težak put morati proći. Pitala sam je kakve su mi šanse da preživim. Rekla je: 60 posto. Te njezine riječi dale su mi posebnu snagu i volju da krenem u rat s opakim limfomom. Bila sam uvjerena da ću pobijediti. Čekalo me osam ciklusa kemoterapije u kombinaciji s pametnim lijekom.
Moram biti iskrena i reći da je tih šest mjeseci liječenja za mene bio jedan od najtežih perioda u životu. Svaka tri tjedna primala sam kemoterapiju u sobi na kraju hodnika u kojoj nas je uvijek bilo 15-ak oboljelih. Sve pohvale za moju prekrasnu doktoricu i sve sestre dnevne bolnice koje su bile izuzetno pažljive i uljudne prema nama.
Nakon druge kemoterapije potpuno sam izgubila kosu. To je za mene bio veliki šok. Kada se pogledaš u ogledalo ćelava te glava svaki put podsjeti na to da imaš rak.
Brojala sam terapije koje sam odradila i svaki sam si dan govorila kako sam sada još jedan korak bliže cilju. Moram izdržati, moram pobijediti jer još je toga puno u mom životu što želim uraditi, vidjeti, proživjeti… U svemu sam imala veliku podršku obitelji i to mi je puno značilo. Svi znamo da bi bez njih jako teško došla do željenog cilja. Moja djeca i moji unuci bili su moja snaga i moji pokretači. Bili su tu svaki trenutak mog života, ali u ovoj su situaciji dali maksimum od sebe i još više od toga. Hvala im za sve jer bez njih bih teško izdržala.
Osma, posljednja kemoterapija, bila mi je najteža. Ostala sam bez leukocita i trombocita pa sam morala u bolnicu. Provela sam deset dana sama u izolaciji, ali i to sam izdržala.
Na kraju sam pobijedila!
Kontrolni PET/CT nalaz čekala sam s velikim strahom, ali i najvećom nadom da sam uspjela i da su se sve patnje isplatile. Nalaz je bio uredan. Moja je bolest u remisiji što znači da nisam izliječena, ali sam zaliječena. Rak se može vratiti, ali i ne mora.
Već tri godine živim punim plućima. Sretna sam i zadovoljna. Samo se ponekad sjetim teških dana koji su iza mene.
Svoju sam priču odlučila podijeliti kako bih ohrabrila one koji imaju istu dijagnozu. Želim im poručiti da se bore jer se i rak u trećem stadiju može pobijediti. Velik doprinos u toj borbi ima pozitivan stav. Svi vi koji sada prolazite kroz kemoterapiju i zračenje znajte da je najvažnije da vjerujete u sebe. Izdržite sve muke kroz koje prolazite. Jer, život je lijep!
