Dijagnozu sam dobila prošle godine. Bio je 2. rujna 2024. Imala sam tada 27 godina.
Napipala sam kvržicu na dojci, a nakon toga krenuli su razni pregledi, ubrzo i kemoterapija. Na prvu nisam mogla vjerovati. Mislila sam da mi se u životu sve taman posložilo kako treba, a i nitko u obitelji nije imao rak dojke ni neku sličnu bolest.
No, odmah sam si rekla da mi neka tamo kvržica neće određivati kako ću se osjećati. Morala sam biti jaka i pozitivna, zbog sebe, zbog svoja dva mala sina i mojih bližnjih.
Većinu dana uspjela sam živjeti kao da ništa nije bilo. Dobro sam se osjećala, iako bilo je i težih dana, ali uz podršku obitelji i prijatelja sve lakše prođe.
Nakon dijagnoze, trudim se svaki dan iskoristiti najbolje što mogu.
Primila sam ukupno 16 kemoterapija. Ostala sam i bez kose. Ošišao me je moj stariji sin koji je tada imao 5 i pol godina.
Skupa smo se šalili na moj račun, iako je on ozbiljno shvatio ulogu frizera.
Kada mi je opadala kosa, zamislila sam da sve loše što mi se dogodilo u životu odlazi skupa s kosom, i da ću s novom kosom doći i nova ja. Tako je i bilo.
Narasla mi je nova kosa, još bolja, i kovrčava, a ja sam se promijenila kao osoba. Ojačala sam, nisam htjela bolest shvatiti kao neprijatelja, već kao učitelja.
Počela sam misliti i na sebe.
Nakon kemoterapija, prošla sam mastektomiju, a nakon toga 15 zračenja.
Nakon operacije, mlađi sin me je pitao hoće li mi sad izrasti nova ‘sika’.
Svaku smo fazu okrenuli na šalu.
Jako je važno okružiti se dobrim ljudima koje volite, biti pozitivni, ne predati se, prestati se stresirati oko nebitnih stvari, uživati u sitnicama koje nam svaki dan donese…
I ono najvažnije, vjerovati u sebe i da će sve biti dobro.
Sada sam na terapiji pametnim lijekom, nuspojave su tu, ali s njima se čovjek nauči živjeti. Čeka me uskoro mastektomija druge dojke, preventivna operacija koju sam htjela.
Nikad ne možemo znati što nam život sprema, ali ništa nije bez razloga.
Budite pozitivni, što god bilo, i idite na preventivne preglede. 🩷
Foto: Natalija Stilin (privatni album)
