Dva od 100 živih stanovnika Hrvatske dobila su dijagnozu raka u posljednjih pet godina, pokazuju podaci iz 2022. godine objavljeni u publikaciji „Pregled trendova i stanja zdravstvene skrbi u području raka po zemljama za 2025.”.

Riječ je o publikaciji koju svake godine objavljuje Europski registar nejednakosti u području raka, vodeća inicijativa u okviru Europskog plana za borbu protiv raka.

Nažalost, podaci koji se odnose na našu zemlju prilično su sumorni: Hrvatska je i po učestalosti i po smrtnosti od malignih bolesti pri vrhu EU.

„Prema procjenama Europske komisije za 2022. godinu, što su posljednje dostupne procjene za cijelu Europu, Hrvatska je s procijenjenih 27.512 novih slučajeva raka na 5. mjestu po incidenciji raka među europskim zemljama, iza Norveške, Danske, Irske i Nizozemske, odnosno na 4. mjestu u EU-27.

Stoga više ne spadamo u skupinu zemalja sa srednjom incidencijom. Dobno-standardizirana incidencija u 2022. iznosila je 638 novih slučajeva na 100.000 stanovnika“, kaže epidemiolog dr. Mario Šekerija, voditelj Registra za rak RH pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ).

Dodaje kako su u 2022. godini u Hrvatskoj zabilježena 302 smrtna slučaja od raka na 100.000 stanovnika.

„Ta je stopa za 29 posto viša od prosjeka EU i druga je najviša u EU, iza Mađarske. S obzirom na to da će na mortalitet (smrtnost) od raka utjecati i incidencija bolesti i prognoza bolesti, ishode liječenja raka možemo mjeriti i preživljenjem od same bolesti. Ta mjera nam govori koliki udio osoba živi određeno vrijeme nakon postavljanja dijagnoze, tipično pet godina u slučaju usporedbi za preživljenje od raka“, upozorava Šekerija te navodi kako su, nažalost, posljednji podaci, koji su dostupni za ove usporedbe, na svjetskoj i europskoj razini, iz velikog CONCORD-3 istraživanja koje je pratilo bolesnike dijagnosticirane do 2014. godine.

U pripremi je objava podataka za CONCORD-4 istraživanje u kojem će ovaj period biti produljen do 2019. godine.

 

dr. Mario Šekerija, voditelj Registra za rak RH pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo: Hrvatska ima relativno visok udio zloćudnih bolesti povezanih s pušenjem koje često imaju lošiju prognozu u odnosu na druge tipove tumora.

 

„U CONCORD-3 istraživanju Hrvatska je bila na začelju Europske unije za mnoga sijela raka, iako je za neka sijela poput tumora u dječjoj dobi bila iznad prosjeka EU“, kaže Šekerija.

Naš sugovornik smatra da su tri osnovne razlike u preživljenju između Hrvatske i ostatka EU: razlike u učestalosti pojedinih vrsta tumora u nekim populacijama, razlike u stadiju prilikom otkrivanja bolesti i razlike u dostupnosti i kvaliteti primijenjenog liječenja na razini populacije.

„Hrvatska ima relativno visok udio zloćudnih bolesti povezanih s pušenjem koje često imaju lošiju prognozu u odnosu na druge tipove tumora. Dio visoke smrtnosti od raka sigurno se može pripisati toj činjenici“, upozorava Šekerija te dodaje kako prema posljednjim podacima iz 2019. u Hrvatskoj svakodnevno puši čak 22 posto stanovništva u dobi od 15 i više godina.

„Što se tiče stadija bolesti, tradicionalno imamo dosta visok udio raka otkriven u metastatskim stadijima bolesti, kada su opcije liječenja sužene. No, u posljednje se vrijeme, s napretkom metoda i odaziva na programe probira i ranog otkrivanja raka, postiže napredak i u ovom dijelu, što se reflektira i u povoljnim trendovima mortaliteta za mnoga sijela raka u Hrvatskoj. Kako bismo mogli procijeniti koji je učinak stadija prilikom otkrivanja, a koji vrste primijenjenog liječenja na ishode liječenja, prvi korak bio bi da imamo gotovo potpune podatke o stadijima bolesti. Nažalost, u mnogim populacijskim registrima za rak, uključujući i hrvatski registar, ovi podaci često još uvijek nisu potpuni, što otežava potencijalne analize“, pojašnjava Šekerija.

Podaci pokazuju da je u Hrvatskoj velika razlika i u učestalosti malignih bolesti po županijama. Tako je u Međimurskoj županiji 2020. zabilježena najveća incidencija raka u muškaraca, a u Gradu Zagrebu najveća incidencija u žena.

„Budući da se preživljenje od raka u Hrvatskoj razlikuje po geografskim regijama, idući bi korak trebao biti usporedba preživljenja od raka za pojedine stadije bolesti, i po regijama i po europskim državama“, istaknuo je Šekerija.

Iako su statistički podaci o incidenciji i smrtnosti od raka u Hrvatskoj obeshrabrujući, postoji i jasno izražen napredak u borbi s malignim bolestima.

„Prvo, unatoč rastućoj incidenciji raka imamo pad mortaliteta od raka. Također, prema izračunima registra za rak HZJZ-a vidimo i znatan napredak u preživljenju od raka, pa je tako petogodišnje relativno preživljenje za rak dojke poraslo sa 78 posto, za pacijentice dijagnosticirane od 2002.-2004. godine, na 87 posto za one dijagnosticirane od 2017.-2019. U raku prostate vidimo porast sa 72 posto na čak 94 posto, za rak debelog i završnog crijeva porast je sa 46 na 57 posto, a za rak pluća s devet na 15 posto.

Ovi izračuni preživljenja su važni jer ne ovise o određivanju osnovnog uzroka smrti, već se uspoređuje preživljenje osoba s rakom u odnosu na opću populaciju, pa na njih nemaju utjecaja eventualne razlike u određivanju uzroka smrti. Zato se ova metoda i koristi u međunarodnim usporedbama“, naglasio je Šekerija.

Naš se sugovornik osvrnuo i na europske zemlje koje se najuspješnije bore s malignim bolestima.

„U CONCORD-3 istraživanju najčešće su na vrhu ljestvice po preživljenju od pojedinih sijela raka bile skandinavske zemlje, Švicarska i Belgija. Ako promotrimo mortalitet od raka, vidimo sličnu situaciju, uz neke mediteranske zemlje koje imaju i nešto nižu pojavnost raka. Ono što definitivno možemo naučiti od skandinavskih zemalja je važnost postojanja kvalitetnih, detaljnih i dostupnih podataka o dijagnosticiranju i liječenju raka, a kako bismo detaljno mogli pratiti učinak pojedinih intervencija, kao i mnoge druge stvari u ranom otkrivanju i liječenju raka o kojima su klinički liječnici pozvaniji govoriti.  Slično je i sa Slovenijom: duga tradicija ulaganja u kvalitetu podataka i, recentno, kliničke registre za pojedina sijela raka omogućuje detaljno praćenje i kontrolu ishoda liječenja“, rekao je Šekerija te zaključio da su u tijeku  određene aktivnosti i u Hrvatskoj, poput uspostave Nacionalne onkološke mreže koja će doprinijeti većoj dostupnosti i boljim mogućnostima analitike podataka u onkologiji.

* Tekst je objavljen uz novčanu potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.