„Priroda ne žuri, a ipak je sve ostvareno.” — Lao Tzu
Dok sjedim uz more, osluškujem svijet oko sebe.
Galebovi plutaju na površini, lastavice kruže svaka u svom jatu, čuje se poneki cvrčak i veseo dječji vrisak.
U lokalnom kafiću, dok iz zvučnika pjevuši Bob Marley, gosti se ritmično njišu u svojim ljuljačkama pijuckajući popodnevnu kavu i gledajući u nebo.
Ne razmišljam o ničemu, samo postojim.
Svjesna jedino sadašnjeg trenutka.
Ne osjećam krivnju.
Ne osjećam potrebu da budem produktivna.
Osjećam ugodu jer sam korisna sebi i svojoj duši.
U današnjem ubrzanom tempu koji neprestano traži više, brže i bolje, lako zaboravimo da ne moramo svaki trenutak ispuniti obavezama i planovima.
Ponekad je sasvim dovoljno stati. Udahnuti.
Pogledati oko sebe i dopustiti sebi da jednostavno budemo.
Nije svaka minuta vrijedna samo ako je iskorištena za rad, učenje ili ostvarivanje ciljeva.
Postoje trenuci čija se vrijednost ne može izmjeriti rezultatima – trenuci mira, tišine, odmora i prisutnosti. Trenuci kada sjedimo na suncu, slušamo omiljenu pjesmu, pijemo kavu bez žurbe ili promatramo kako dan prolazi.
Upravo tada punimo vlastite baterije i vraćamo se sebi.
Vrijeme provedeno sa sobom, u miru i prisutnosti, nikada nije izgubljeno vrijeme, nego ulaganje u vlastito zdravlje, sreću i unutarnji mir.
Snimila: Maja Vukoja
Društvo nas često uvjerava da uvijek moramo nešto raditi kako bismo bili vrijedni.
No, istina je da odmor nije nagrada koju trebamo zaslužiti.
Odmor je potreba.
Ponekad je najveći uspjeh zastati i uživati tamo gdje već jesmo.
Jer život se ne događa samo u velikim postignućima i važnim prekretnicama. Događa se upravo sada, u ovom trenutku.
Zato si dopusti da ponekad ne radiš ništa. Bez grižnje savjesti. Bez osjećaja da zaostaješ.
Vrijeme provedeno sa sobom, u miru i prisutnosti, nikada nije izgubljeno vrijeme, nego ulaganje u vlastito zdravlje, sreću i unutarnji mir.
To je vrijeme koje nas podsjeća tko smo i daje nam snagu za sve što dolazi.
Možda najvažnije, ne moraš uvijek juriti da bi napredovao. Nekad je dovoljno samo bivati.
Zastani i diši - odmor nije gubitak vremena
Maja Vukoja
Related posts
“Nisi sama – pitaj bez srama!” rubrika je razvijena početkom 2018. godine u sklopu projekta “Nisi sama – ideš s nama!”, a s ciljem pružanja online podrške osobama koje se liječe ili su se liječile od maligne bolesti i članovima njihovih obitelji.
Odmah upozoravamo da takva vrsta podrške nije i ne može biti zamjena za psihoterapiju.
Odgovorom na Vaše pitanje možemo Vam pomoći samo trenutačno, no ako se već duže vrijeme osjećate depresivno svakako bi bilo dobro da posjetite psihologa ili psihijatra i potražite pomoć.
Zašto smo odlučili uvesti baš ovakvu rubriku?
Najmanje jednom tjedno u inbox na Facebook stranici Nismo same stigne nam poruka žene koja nema podršku članova obitelji i prijatelja pa piše da je sama u bolesti. Često nam pišete i da ste tužne, anksiozne, da se sramite svog tijela, osjećate strah od povratka bolesti…
U sklopu našeg projekta ta i druga slična pitanja potpuno anonimno možete uputiti našoj stalnoj suradnici, psihijatrici Maji Vukoji.
U sklopu projekta psihijatrica Vukoja za Nismo same napisala je i 50-ak stručno/popularnih tekstova koje možete pročitati na našoj stranici.
Zahvaljujući potpori Ureda za zdravstvo Grada Zagreba, snimili smo i video poruke u kojima psihijatrica Vukoja odgovara na neka od vaših najčešćih pitanja. Svi video materijali dostupni su na našoj YouTube stranici.
Za Vaša smo pitanja uveli i poseban mail [email protected] s kojega ćete dobiti odgovor na mail adresu koju ostavite u formularu.
Pitanja koja se ponavljaju, ili su od općeg interesa, bit će objavljena na našoj stranici s odgovorom psihijatrice u uopćenoj formi, bez Vaših osobnih podataka.
Samo hrabro naprijed, bez ikakvog srama postavite pitanje koje Vas muči!
