„Ne boj se grešaka. One su dokaz da pokušavaš.“
Velik dio života provedemo pokušavajući stvoriti sigurnost. Pokušavajući ukloniti sumnju u budućnost.
To je ljudska priroda. Duboko u sebi svi smo mi samo uplašena djeca koja čekaju da nam roditelji kažu da će sve biti u redu. Odrastamo kao djeca, učeći što je ispravno, a što pogrešno, isključivo kroz povratne informacije koje dobivamo od roditelja i učitelja.
Ali, problem je u tome što moramo odrasti, baš kao i ta uplašena djeca, i suočiti se s ponekad grubom stvarnošću svijeta oko nas. Roditelji to ne mogu učiniti umjesto nas.
Ta stalna želja da uklonimo nepoznato ne čini nam dobro. Kod mnogih se ljudi ona očituje kao tjeskoba i opsesivna briga o tome što bi se moglo dogoditi. Jedina sigurnost koju time zapravo postižemo jest da nikada ne uživamo u trenutku. Da nikada istinski ne živimo.
Jer, kada uklonimo rizik, uklanjamo i priliku. Svi smo doživjeli situacije u kojima smo naporno radili kako bismo postigli određeni cilj, samo kako bismo kasnije shvatili da to zapravo nije ono što smo željeli.
Stvarnost je takva da ne možemo kontrolirati većinu onoga što nam se događa. Opasnost i rizik prisutni su svuda oko nas. Bit ćemo povrijeđeni, bit ćemo tužni, izgubit ćemo stvari koje su nam vrijedne, bit ćemo u krivu i činit ćemo pogreške.
Te su stvari neizbježne, kao i neugodne emocije koje ih prate. Krivnja, sram, usamljenost, bol, tuga, strah i žaljenje, sve su to valjani osjećaji stvoreni da nam pošalju vrlo jasnu poruku: da ne ponovimo ono što se dogodilo.
Ti osjećaji mogu biti toliko snažni i utjecajni da mogu imati neželjeni učinak, mogu nas učiniti napetima, uvijek na oprezu, tražeći i najmanji znak da bi se stvari mogle početi odvijati loše. Počinjemo povezivati bezazlene događaje, bezlične postupke i emocionalno obojene riječi kao signale da se trebamo povući u obrambeni položaj dok opasnost ne prođe.
Iako ne možemo spriječiti loše stvari, možemo si gotovo zajamčiti da se dobre stvari neće dogoditi. To je suština samoispunjavajućeg proročanstva, očekivanje negativnog ishoda koje na kraju upravo taj negativni ishod i stvara.
I na kraju, umjesto da odrastemo u snažne, zdrave i neovisne odrasle osobe, mnogi od nas postanu samo tjeskobna, nesigurna i obrambena „velika djeca“.
Iako nam to može pomoći da izbjegnemo neke neugodne osjećaje, cijena toga je gubitak unutarnjeg mira, sreće i osjećaja postignuća. Čak i kada se život odvija dobro, i stvari idu u našu korist, ako smo stalno zaokupljeni traženjem sljedećeg problema, nikada zapravo nećemo uživati u onome što je dobro.
Iako ne možemo spriječiti loše stvari, možemo si gotovo zajamčiti da se dobre stvari neće dogoditi. To je suština samoispunjavajućeg proročanstva, očekivanje negativnog ishoda koje na kraju upravo taj negativni ishod i stvara.
Pa, koje je rješenje?
Prihvatiti loše osjećaje u životu.
Ne zato što su ugodni ili zabavni, već zato upravo kroz njih imamo priliku doživjeti njihovu suprotnost.
Dobro ne postoji bez lošega. Svjetlo ne postoji bez tame. Užitak možemo osjetiti samo zato što znamo što je bol.
Sreća i tuga.
Ispravno i pogrešno.
Ponos i sram.
Pobjeda i poraz.
Ljubav i strah.
Dobitak i gubitak.
Neuspjeh i uspjeh.
Nelagoda i bol put su prema rastu, ako im to dopustiš.
Te takozvane negativne emocije zapravo su samo znakovi da nam se s druge strane pruža prilika za rast. Sve što trebamo učiniti jest prihvatiti ono što nam iskustvo želi pokazati, i proći kroz njega.
Neki od nas tada potpuno prestanu ići naprijed, odluče sjediti i udarati glavom o zid, čekajući da se nešto promijeni. Drugi se okrenu i vrate, pretpostavljajući da će i sljedeća vrata biti zatvorena.
Ali ako se nagnemo prema vratima i obratimo pažnju, možda primijetimo kvaku. Ako ostanemo prisutni u tom trenutku i nešto naučimo iz njega, možemo iskoristiti to znanje da otvorimo vrata i prođemo kroz njih. Za neka vrata to zahtijeva strpljenje i velik trud, ali taj proces ostaje isti.
Svaki put kad osjetite tugu zbog izgubljene veze ili prijatelja, sjetite se da sada imate veću sposobnost voljeti i cijeniti one koji su još uvijek oko vas.
Svaki put kad osjetite val preplavljenosti i zbunjenosti u novom okruženju, znajte da su učenje i rast odmah s druge strane, ako ustrajete.
Svaki put kad osjetite bol i strah od razočaranja i gubitka, imajte na umu da je to gorivo za napredak koje će vas na kraju dovesti do uspjeha.
Budite zahvalni na lošim stvarima koje vam se događaju u životu. Upravo zbog njih možete uistinu živjeti. Bol, strah, gubitak i smrt cijena su koju plaćamo za sreću, ljubav, odnose i život.
Jedno ne može postojati bez drugoga.
Loša iskustva mogu nas promijeniti nabolje tako što potiču otpornost i prilagodljivost, prisiljavaju nas da preispitamo što je doista važno te stvaraju prilike za dublje odnose i osobni rast. Takvi izazovi mogu djelovati kao pokretač promjena, otkrivajući našu unutarnju snagu i sposobnost da učimo iz poteškoća, osobito kada odlučimo usredotočiti se na pozitivnu prilagodbu umjesto da zapnemo u negativnosti.
Jer izazovi razvijaju otpornost i prilagodljivost. Suočavanje s poteškoćama i njihovo prevladavanje uče nas kako se nositi sa stresom i prilagoditi novim okolnostima, čineći nas dugoročno snažnijima.
Oni pružaju perspektivu. Teška razdoblja mogu razjasniti što je doista važno u životu, pomažući nam da se usredotočimo na najbitnije stvari i donosimo bolje odluke za budućnost.
Također, izazovi produbljuju odnose. Nevolje mogu zbližiti ljude, naglašavajući važnost mreže podrške i vodeći do novih ili jačih prijateljstava nastalih u trenucima potrebe.
Djeluju i kao pokretač rasta. Negativna iskustva mogu nas natjerati da napustimo stare, neučinkovite navike i motivirati nas da potražimo bolji put, ponekad tek nakon što dotaknemo „dno“ i postanemo spremni na promjenu.
Otkrivaju unutarnju snagu. Kroz izazovne situacije pojedinci mogu otkriti vlastitu sposobnost da se nose s teškoćama i napreduju, dokazujući da su jači nego što su mislili.
I na kraju, i pozitivna i negativna iskustva potiču poniznost i oblikuju nas potičući skromniji i zahvalniji pogled na život.
