Dok ja danima slažem tekst i tražim riječi kojima ću sve što osjećam u kratko prenijeti na papir, moja Olga Troha pretekne me u objavi teksta. Eto, to je samo još jedan dokaz koliko smo povezane i koliko razmišljamo na isti način.
Da, to vam je ljudi doista bila ljubav na prvi pogled. Udaljenost nas nije spriječila da se upoznamo. Ni pod koju cijenu nisam željela propustiti priliku da je upoznam, ostavila sam sav posao i sve obaveze i došla na riječki Korzo upoznati moju lavicu Olgu. Kada mi se u gomili maskiranih ljudi nasmiješila jedna predivna Holanđanka, odmah sam znala da je to moja Olga. Ljudi moji, kakvo je to bilo veselje, kakva sreća! Toliko topline izviralo je iz te žene. Zagrlile smo se, riječi su bile suvišne. Izvadila je jedan cvijet iz svog buketića i poklonila mi ga. I eto, osvojila me za cijeli život. Taj cvjetić i danas čuvam, on je za mene simbol našeg prijateljstva.
Od toga dana mojoj Olgi ne dam mira. Družimo se, šetamo, ispijamo naše zajedničke kavice i volimo se. Ona mi je pokazala da se vrijedi boriti za sve. Vratila mi je vjeru u ljude. Naučila me da prošlost mora ostati iza nas, tamo gdje joj je mjesto, da je sutra novi dan i nova sreća. Volim te Olga Troha. ♥
Tvoja Vesna!
