U jednom trenutku, kada sam bila sigurna da je s bolestima gotovo, za vrijeme šetnje s prijateljicom osjetila sam čudnu bol u desnoj dojci.
Sve su naše priče slične i teške, ali opet na svoj način različite. Moje je ime Dubravka Zotović, samohrana sam majka rodom iz Dubrovnika, danas živim i radim u Zagrebu. Do 2015. godine moj je život bio bajka… Prekrasno dijete koje je danas student prve godine fakulteta, uspjesi na poslu samo su se nizali. Ni slutila nisam da će moja idila jako kratko trajati. U svibnju 2015. mojoj su mami dijagnosticirali rak limfnih žlijezda. Krenula je borba. Uvijek sam bila najjači član obitelji koji može baš sve… S mamom sam prošla kemoterapije i infarkt koji se dogodio iste godine u sedmom mjesecu. I dok sam hrlila i jurila kroz život misleći da se meni ne može baš ništa dogoditi, na jednom sistematskom pregledu otkrili su mi papilarni karcinom štitnjače. Mama je bila na kemoterapiji, a mene su u isto vrijeme operirali. Strašno! No, uvijek sam bila hrabra žena, puna samopouzdanja, ništa me nije uspjelo poljuljati. Primila sam terapiju od 100mcl radioaktivnog joda i s ogromnim nalazom hormona TSH vratila se na posao.
U jednom trenutku, kada sam bila sigurna da je s bolestima gotovo, za vrijeme šetnje s prijateljicom osjetila sam čudnu bol u desnoj dojci. Odmah sam znala da nešto nije uredu. Moje me tijelo opomenulo. Napravila sam mamografiju i ultrazvuk. Nalaz je pokazao “nešto”, ali bez punkcije mi nisu mogli reći što. Odmah sutradan otrčala sam na Institut za tumore na kojem me dočekala moja draga sugrađanka. Napravila mi je punkciju i rekla da popijem kavu dok nalaz ne bude gotov. Njezin pognuti pogled kada mi je morala reći rezultat punkcije nikada neću zaboraviti. Pogledala me i izustila: Pa draga moja Dube, ti opet imaš karcinom! Isplakala sam se, postavila si tisuće i tisuće pitanja, ali odgovore nisam pronašla. Znala sam samo jedno: Moram naprijed, moj sin Marko ima još pet godina do završetka studija.
Dubravka Zotović / Foto: privatna arhiva
Dogovorila sam operaciju, sve je prošlo odlično. Sada čekam terapiju. Imala sam invazivni karcinom dojke. Znala sam samo da ne želim umrijeti i da želim živjeti. Nažalost, kao i mnoge od nas, jako kasno sam shvatila da moram sebi biti na prvom mjestu. Veselim se svakom danu… Uživam u svim mogućim trenutcima života.
