Imam dojam da mentalno zdravlje, kada se o njemu i govori, često nekako prođe ispod radara, kao manje važno od onog fizičkog, tjelesnog. Nije baš uobičajeno baviti se prevencijom u toj domeni, iako je ona zaista od velike važnosti jer direktno utječe na povećanje kvalitete života. Najčešće ljudi dolaze po pomoć stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja kada zapadnu u krizu, ili kada im simptomi postaju neizdrživi pa im je kvaliteta života dramatično narušena, a često i samo svakodnevno funkcioniranje. Rekla bih da si u području mentalnog zdravlja zaista dozvoljavamo zapuštenost i nemar. A svaki sustav zahtijeva održavanje, pa tako i ovaj.

Povezala bih to i s konzumerističkim suvremenim društvom koje profitira od toga što nas čini nezadovoljnima sobom, navodi nas u sumnju i preispitivanje vlastitih vrijednosti, „goni“ nas na više i bolje preko krajnjih granica. To više izgleda kao sustavno devastiranje mentalnog zdravlja.

 

Držati sve pod kontrolom 

Specifično ću se baviti ženskim mentalnim zdravljem u ovom tekstu. Iako ne volim generalizacije i smatram da su razlike među pojedincima veće od onih među grupama, navest ću neke specifične karakteristike žena ili možda bolje osoba s više femininih karakteristika. Dakle, pojačana briga, planiranje i pokušavanje „držanja“ svega pod kontrolom je „ženska“ karakteristika. Povezana je s time što promišljamo o uzrocima i mogućim posljedicama jako unaprijed i nema baš mnogo prostora za ono što se upravo sada događa. Ta briga postaje još ogromnija kada žena postane majka i strah za potomstvo ostaje do kraja života, što je vrlo vjerojatno i biološki uvjetovano. Također, kad su ugroženi fizičko zdravlje i sam život, briga postaje sastavni dio svakoga dana, počevši od jutra pa sve do odlaska na spavanje, a često i u snovima.

 

 

Što će selo reći 

Drugi vrlo važan segment je takozvana objektivizacija, koja se javlja i u muškom svijetu, no još uvijek su žene primarno zabrinute oko toga kako izgledaju, kakav će dojam ostaviti, jesu li dovoljno lijepe, privlačne, „vrijedne“, dovoljno dobre… pa preispituju sve moguće uloge koje imaju u životu, od majčinstva, karijere, partnerstva i slično. To sa sobom nosi čitav niz emocija i stanja koje potencijalno negativno utječu na kvalitetu života, jer je okolina usmjerena na savršene koncepte a manje na one realne i prirodne. Naravno da žene koje se još bore i s tumorom, ili nekom drugom bolešću, što ih onda još čini hendikepiranima, tjelesno izmijenjenima i slično, dodatno preispituju i sumnjaju u sebe, svoje sposobnosti, svoju vrijednost.

Još jedan je „što će selo reći“. Što donosi dodatno opterećenje kada su vrijednosti i stavovi koje osoba živi u sukobu s onima iz okoline i kada je žena u nekoj teškoj životnoj situaciji, a zadnje što joj treba je da je drugi ljudi sažalijevaju.

Važno je napomenuti kako je sve navedeno sastavni dio naših života i svijeta u kojem živimo i bez ideje da mijenjam svijet, iako je to definitivno smjer za krenuti, radije bih pisala o tome kako biti svjestan svega navedenog, i još nekih nenavedenih pojava, i baviti se prevencijom u području mentalnog zdravlja, brigom o sebi ili kako ja to volim reći – mentalnom higijenom?

Odgovor je u suštini jednostavan – pronalaskom mreže podrške u svom privatnom i profesionalnom krugu i odlaskom na psihoterapiju. Postoji još uvijek ideja da je nekim ljudima potrebna psihoterapija „jer ne mogu sami“, što god to značilo. To nije točno. Kao što sami ne liječimo neke ozljede, bolesti i slično, tako je i podršku u području osobnog razvoja, emocija, doživljavanja i ponašanja potrebno potražiti od strane stručne osobe.

 

Kako živjeti s brigama 

Odlaskom na psihoterapiju brinemo o svom mentalnom zdravlju na način da osvještavamo svoja ponašanja, emocije i doživljaje, tragamo za uzrocima i mogućnošću izbora različitih mogućnosti u različitim situacijama. Učimo kako živjeti s brigama koje su neizbježne, emocijama koje su nam teške i činjenicom da u suštini ne možemo kontrolirati svoj život. Tražimo razloga zbog kojih nas „žulja naša koža“ i nismo zadovoljni sobom, odgovore na pitanja kako smo postali takvi, kako nam je biti takvima i što bismo željeli, koje su naše potrebe, neovisno o društvu i situaciji koja nas okružuje, a onda naravno to sve uklapamo u svakodnevni život koji nije u izolaciji, već među svim tim izazovima i „nepravdama“.

Za kraj, ne bih željela poslati poruku da je ženama psihoterapija potrebnija nego muškarcima – potrebna nam je svima i značajno utječe na povećanje kvalitete života ako joj pristupimo odgovorno i aktivno, a ne iz trenda koji polako stiže i u naše krajeve.