Udruga žena oboljelih i liječenih od karcinoma jajnika “JA KA” Osijek danas obilježava drugu godišnjicu osnutka.

Udrugu je osnovala Veselinka Kastratović, čiju priču možete pročitati na Nismo same.

O razlozima osnivanja Udruge Veselinka kaže: „Još tijekom operacije i neposredno nakon nje, dok sam ležala na Klinici za ginekologiju i opstetriciju KBC-a Osijek, razmišljala sam o tome što mogu učiniti za sebe i žene, ako preživim karcinom. Paralelno s pjesma koje pišem i pričama Kočoperne usidjelice, rodila se i ideja da osnujem udrugu.“

Ovih dana Veselinki Kastratović objavljena je i prva zbirka pjesama “Kapi sreće”. Sve je to, nastavlja, vezano uz Udrugu, Kočopernu usidjelicu i sve ono lijepo što joj se dogodilo nakon što je oboljela od raka.

Ružno je, kaže, ostavila daleko iza sebe.

Članice Udruge povodom drugog rođendana tradicionalno će obići i pacijentice Zavoda za ginekološku onkologiju s intenzivnim liječenjem Klinike za ginekologiju i opstetriciju KBC-a Osijek, a u sklopu proslave drugog rođendana (koja će biti održana sutra) bit će predstavljena i zbirka pjesama „Kapi sreće“.

 

nismo same

Članice Udruge povodom drugog rođendana tradicionalno će obići i pacijentice Zavoda za ginekološku onkologiju s intenzivnim liječenjem Klinike za ginekologiju i opstetriciju KBC-a Osijek.

 

“JA KA” se ponosi radionicama art terapije na kojima članice i prijateljice Udruge izrađuju različite predmete. 

 

Veselinka Kastratović zbog svega ne krije zadovoljstvo i ponos.

„Udruga od bebe polako izrasta u dijete koje ide naprijed sigurnim korakom. Ova metafora za nas, članice i članove Udruge, životna je i važna, jer prolazimo sve faze rasta jedne udruge“, kaže.

U dvije godine postojanja Udruga „JA KA“ Osijek organizirala je niz edukativnih i kreativnih radionica, u svom prostoru kao i u prostorima drugih udruga koje djeluju na području Osječko-baranjske županije.

Na radionicama pozivaju žene da redovito odlaze na ginekološke preglede, kao i da se odazovu pozivima na nacionalne programe ranog otkrivanja raka.

Članice Udruge do sada su dva puta obilježile i Svjetski dan borbe protiv karcinoma jajnika (Tirkizni dan), a Udruga je izdala i letak o karcinomu jajnika.

Nadalje, bave se i prikupljanjem čepova za kupnju skupih lijekova za leukemiju i limfome, a posebno su ponosni na suradnju sa srodnim udrugama.

„Ove smo godine nastavili i s nizom radionica art terapije na kojima članice i prijateljice udruge izrađuju različite predmete. Tako su nastali naši broševi od tekstila, ruže od krep papira… Oslikale smo lepeze, bočice, drvene kvačice, kuhače, izradile košare od reklamnog papira“, rekla nam je Veselinka Kastratović.

Posebno ju, kaže, veseli i  organizacija izleta i kazališnih predstava za članice Udruge.

„JA KA“ radi i s potrebitima. Članice Udruge izrađuju medvjediće od ručnika, Đurđicu i Đuru, te ih u prvim tjednima Adventa poklanjaju potrebitima (pacijenticama, rodiljama i bebama, djeci, starijim i nemoćnim osobama).

„Kao predsjednica Udruge  nosim najveći teret cijele ove lijepe priče. Nije uvijek lako, ali meni Udruga daje snagu. Još sam u procesu praćenja bolesti. No, imam snage i volje za dalje. Želim da jednoga dana moja „JA KA“ bude jaka. Ne po broju članica i članova. To nikako ne želim. Želim da svojim radom damo potporu oboljelima, da radimo na razbijanju predrasuda i strahova. Želim da „JA KA“ i nadalje bude oaza smijeha, pozitivne energije i radosti susreta“, zaključila je Veselinka Kastratović.  

 

Noćas

Noćas sam sanjala snove u bojama sreće,

nigdje nije bilo onog straha, one teške tuge,

noćas sam opušteno udisala mir snova,

na rubovima sna naslućeni odraz nebeske duge.

 

Noćas sam voljela svoje biće tišinom daha,

nigdje nije bilo onog grča, zastalog daha,

noćas sam ruke opustila niz tijelo i samo disala,

maštom sam bojala snove bojom bila praha.

 

Noćas sam osluškivala otkucaje sata, tišinu,

nigdje nije bilo one mene uplašene i same,

noćas sam bila u zagrljaju s najljepšom glazbom,

daleko od straha za zdravlje, one teške tame.

 

Noćas mi je šuštanje jeseni pomoglo disati,

nigdje nije bilo grčevitih udaha i nemoći moje duše,

noćas sam zaspala sretna, uljuljana u mir sobe,

bez plača, boli, bez misli koje me progone, guše.

 

pjesma Kočoperne usidjelice, 28. rujna 2018.

 

nismo same