Nakon što dobije dijagnozu raka dojke kome bi se žena trebala prvo javiti: onkologu ili kirurgu? 

Optimalno je da se pacijentica s dijagnosticiranim tumorom dojke prikaže na multidisciplinarnom timu u kojem su specijalisti raznih struka (radiolog, onkolog, kirurga, radioterapeut), a kako bi se odredilo treba li liječenje započeti operativnim zahvatom ili sistemnim liječenjem, najčešće kemoterapijom. Na tim je najčešće upućuje kirurg, jer se pacijentice, u pravilu, prvo javljaju u kiruršku ambulantu.

Žene nam se često žale da su im liječnici sugerirali poštednu operaciju, a onda se tumor vratio. Pod kojim Vi okolnostima ženama savjetujete da se nakon što im je dijagnosticiran rak dojke podvrgnu mastektomiji? 

Poštedna operacija još je uvijek najčešći način kirurškog liječenja raka dojke i s onkološke strane sasvim dovoljan. Mastektomija odnosno odstranjivanje kompletnog tkiva oboljele dojke, s rekonstrukcijom ili bez nje, radi se najčešće u slučaju više karcinoma ili suspektnih promjena u dojci, zatim kod većih tumorskih procesa (najčešće nakon provedenog sistemnog liječenja), često i u slučaju zahvaćene bradavice, u slučaju dokazane genetske sklonosti itd. Naravno da uvijek treba uvažavati i želje pacijentice te još neke objektivne okolnosti, kao što je, primjerice, životna dob.

 

Dr. sc. Andrej Roth: Implantati koji se danas koriste nemaju ograničen rok trajanja te se ne odstranjuju ako se za tim ne ukaže potreba ili želja.

 

Zašto posljednjih godina među kirurzima raste otpor prema dvostrukoj mastektomiji?  

Ne bih rekao da među kirurzima postoji otpornost prema dvostrukoj mastektomiji. Ona je nekad indicirana, bilo iz onkoloških, bilo iz estetskih razloga.

Što kad tumor zahvati i limfne čvorove? 

Kada tumor zahvati i limfne čvorove njegova je prognoza lošija, ali i dalje je često izlječiv. U tom slučaju liječenje najčešće započinje sistemno, a operativnom zahvatu pristupa se kasnije.

Nakon mastektomije što više preferirate: ugradnju silikona ili rekonstrukciju iz vlastitog tkiva? 

Rekonstrukcija se može raditi implantatima ili vlastitim tkivom. Izbor metode ovisi o objektivnim čimbenicima i on je individualan. Svaka od tih metoda ima neke svoje prednosti i potencijalne komplikacije. Napominjem da je svakako jedan od ključnih čimbenika i informiranost pacijentice te njena želja, kao i educiranost kirurga za izvođenje tih zahvata.

Koji se postotak žena ne odlučuje na rekonstrukciju nakon odstranjenja dojke (dojki)? 

Kod nas se još uvijek značajan broj pacijentica ne odlučuje za rekonstrukciju nakon mastektomije. Razlozi su različiti: izostanak želje, strah od zahvata i mogućih tegoba ili komplikacija, neinformiranost, životna dob itd.

Prije nekoliko mjeseci čitali smo da je u Hrvatskoj jedna žena oboljela od raka zbog silikona koje je ugradila prije 11 godina? Koliko su silikoni štetni? Imaju li oni rok trajanja? 

Načelno, implantati koji se danas koriste nemaju ograničen rok trajanja te se ne odstranjuju ako se za tim ne ukaže potreba ili želja.Postoji jedna vrsta limfoma, ALCL, koja se dovodi u vezu s određenom vrstom implantata (teksturiranim, tzv. “hrapavi”). Jedan takav slučaj  pojavio se i kod nas, iako treba napomenuti da se radi o vrlo rijetkoj pojavi, otprilike 1:30 000 ugrađenih implantata. Osim toga, postoje razne vrste implantata pa nije problem izbjeći navedene.

U kojim situacijama ženama preporučujete ugradnju ekspandera? Zašto su oni bolji ili lošiji od silikona? 

Ekspanderi su privremena vrsta implantata koji se ugrade i nakon toga periodički pune kroz kožu. Koriste se kada treba rastegnuti kožu ili mišić kako bi se kasnije u drugom zahvatu mogao umjesto njih postaviti trajni implantat.

Je li štetno zračiti dojku u kojoj se nalazi silikon? 

Dojka u koju je ugrađen implantat može se zračiti, naravno ako se radi o iskusnom radioterapijskom timu. Zračenje u tom slučaju ni najmanje nije kompromitirano. Ono što se može dogoditi jest to da zračenje (po literaturi u 20-30% slučajeva) dovede do skvrčavanja implantata pa ga je potrebno odstraniti i zamijeniti novim.

Je li Vam ikad došla žena koja je operirala rak dojke i ugradila silikon i onda tražila da ga uklonite? Ako jest što takve žene kažu, što ih smeta? 

Ponekad se zna dogoditi da pacijentica operirana od raka dojke s ugrađenim implantatom traži da se on odstrani. Uzroci tada leže u nekoj od tegoba koje pacijentica zbog implantata može imati. Najčešće su to neugodni bolovi koji ne prolaze, osjećaj pritiska u prsima i sl. 

Nakon što pacijentici zbog maligne bolesti odstranite dojku radite li kirurške zahvate i na drugoj zdravoj dojci kako bi dojke izgledale jednako?

Često se nakon mastektomije i ugradnje implantata na jednoj strani iz estetskih razloga, kako bi se dobila što je moguće veća simetrija, javlja potreba za korekcijom druge dojke. Najčešće se radi o podizanje dojke ili njenom smanjenju, a može se raditi i tzv. profilaktička mastektomija druge dojke i njena rekonstrukcija implantatom. 

Koliko često ženama savjetujete da kod operacije odstrane i bradavicu/e? 

Kod mastektomije dojke s očuvanjem kože za vrijeme samog zahvata hitnom patohistološkom analizom provjeri se tkivo tik ispod bradavice. Ako je ono zdravo, odnosno ako u njemu nema tumorskih stanica, bradavica se može sačuvati. U suprotnom, ona se odstranjuje. 

Koliko je čest Pagetov karcinom bradavice? 

Pagetova bolest je vrsta raka dojke koja se manifestira promjenom bradavice, iako se često nađe i karcinomska podloga ispod same bradavice. Od ukupnog broja raka dojke čini otprilike jedan do četiri posto. 

Kako se danas može rekonstruirati bradavica i koliko je takav zahvat uspješan?   

Bradavica se danas može rekonstruirati na više načina. Sama bradavica najčešće se rekonstruira lokalnim režnjem, tj. vlastitim tkivom. Za rekonstrukciju areole može se koristiti koža s udaljenih regija, primjerice  genitalne ili tetovaža. Rezultati znaju biti vrlo zadovoljavajući, iako nekada zna doći do atrofije i smanjenja rekonstruirane bradavice.

Što biste savjetovali zdravim ženama. U kojoj je dobi najbolje napraviti prvu mamografiju i ultrazvuk i koliko često treba ići na preglede. O čemu to ovisi?  

Po današnjim protokolima svaka bi žena s 40 godina trebala napraviti prvu mamografiju. Ultrazvučni pregled preporučuje se napraviti već s 25 godina. U slučaju potrebe, recimo kod pozitivne obiteljske anamneze, to se može napraviti i ranije.

Jesu li žene u Hrvatskoj dovoljno dobro educirane o tome kako voditi brigu o zdravlju svojih dojki? Ako ne, kako to poboljšati?  

U Hrvatskoj je posljednjih godina raznim kampanjama podignuta svijest o karcinomu dojke. Prostora za napredak ima još mnogo, jer značajan broj žena još uvijek ne vodi dovoljnu brigu o zdravlju. Redovitim odlascima na preglede eventualne promjene otkrivaju se u ranoj fazi, kada je uspješnost liječenja vrlo visoka.

 

Kakve su šanse da se recidiv tumora pojavi na drugoj dojci? O čemu to ovisi? 

Ako se tumor pojavi u drugoj dojci to nije recidiv nego drugi novonastali tumor. Nešto je češći kod pacijentica koje su već imale tumor na jednoj dojci, a to često zna biti i genetski uvjetovano.

 

Često nas žene koje su u obitelji imale oboljelu osobu pitaju trebaju li otići na genetsko testiranje. Što biste im Vi savjetovali?

Žene koje u bližoj obitelji imaju dva slučaja karcinoma dojke ili jajnika, pogotovo u mlađoj dobi, svakako bi trebale napraviti genetsko testiranje da se vidi imaju li povećan rizik od razvoja karcinoma dojke. Ni ostali neće pogriješiti ako ga naprave, jer genetika je kod dojke dosta dobro proučena. Također se, prema potrebi, može reagirati i prije no što dođe do nastanka karcinoma.